Crna Gora je od svog osamostaljenja odnosno od obnavljanja nezavisnosti 2006. godine doživjela procvat. Postala je članica NATO, regionalni lider u procesu EU integracija, zemlja kandidat za najviše završenih poglavlja u pristupnim pregovorima. Cijelo to vrijeme različite koalicije koje je predvodio DPS su vodile Vladu, predsjednik je uvijek bio kandidat te stranke.
Postepeno se gradilo građansko društvo, proces demokratizacije je daleko odmakao, Crna Gora se u potpunosti distancirala od velikosprske politike devededestih. Ne samo odmakla nego i istinski postidjela svih njenih manifestacija kroz povijest. Manjine su ovu zemlju sve više počele doživaljavati kao svoju, participirali su u vladi.
A onda, na vrhuncu svojih prozapadnih nastojanja Crna Gora organizira parlamentarne izbore na kojima pobjeđuje prosrpska opozicija. Region doživljava svojevrstan šok, samo se u Srbiji i BiH entitetu RS slavi.
Posebnu pažnju javnosti privlači činjenica da „jezičak na vagi“, taj jedan glas prevage u crnogorskom parlamentu prosrpskoj političkoj nomenklaturi donosi jedan etnički albanac, k tome, šta više, sarajevski student. Poslije se ispostavilo da rodbina tog čovjeka, Dritana Abazovića, uglavnom živi i radi u Beogradu, mnogi smatraju da to objašnjava njegovu političku srbofiliju potpuno nesvojstvenu etničkim albancima zbog poznatih historijskih razloga.
No, bilo kako bilo, od tog 30. augusta pa sve do danas, Bošnjaci Crne Gore ponovo postaju građani drugog reda, ponovo ih se vrijeđa, ponovo im se skrnave bogomolje, naziva Turcima, pominje mogućnost imenovanja ulica po ratnom žločincu Ratku Mladiću. Ponovo se plaše za svoju sudbinu, i manje-više sve zbog jednog sarajevskog studenta, političkog klauna koji je kao da je pao Marsa ali zbog čijih politika, realno, ipak niti jedna druga manjina u Crnoj Gori neće toliko ispaštati kao Bošnjaci.
Albanci i Hrvati imaju svoje države u susjedstvu Crne Gore, te su zemlje sve snažnije i velikosprski nacionalizam im ne može mnogo nauditi. Samo se, izgleda, Bošnjaci u poimanju onih koji od Crne Gore ponovo žele napraviti srpsku pokrajinu na moru mogu malreterirati, može im se prijetiti jer nemaju „jaka leđa“.
Bosna i Hercegovina i njena ministrica vanjskih poslova bi morala reagovati na nove akte nasilja u Nikšiću i drugim mjestima Crne Gore. Uručiti protest novoj Vladi te zemlje, urgirati u Americi, EU, Turskoj i drugim prijateljskim zemljama da upozore Vladu Crne Gore da počinitelje mora kazniti i učiniti sve da se to ne ponavlja. Postoje različiti kanali komuniciranja ali je važno biti rezolutan.
Neće se nikad više desiti Srebrenica, neko mora glasno i jasno reći toj Vladi koja baštini tradiciju četništva, htjeli to oni priznati ili ne.
Taj Dritan Abazović se će se morati izviniti Sarajevu i svojim profesorima za prevaru koju je počinio. Prije ili kasnije. Iz ove zemlje je odnio znanja i vještine koje nije mogao akumulirati u svojoj zemlji, a sada nam vraća tako što uništava živote Bošnjačkog stanovništva. To se ne bi smjelo tolerirati. Nikako.
