Mladi načelnik općine Ilidža, visoki funkcioner Naroda i pravde Nermin Muzur objašnjava šta je mislio izjavom da je Sebija Izetbegović “iskliznula” suprugu iz ruku, priča o ozbiljnim svađama s Konakovićem, o tome kako inspektori ne izlaze iz općine i o tome šta misli o LGBT paradi
Razgovarala: Senka KURT; Interview.ba
Izjavom da je Sebija Izetbegović, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu “iskliznula” iz ruku svog supruga Bakira Izetbegovića, mladi načelnik općine Ilidža, inače visoki funkcioner Naroda i pravde Nermin Muzur nije uzburkao previše duhova.
Reakcije su bile očekivane, ali ih nije bilo, izuzmemo li one njegovih kolegica iz stranke, koje su mu dale punu podršku. Pa smo onda došli u situaciju da dajemo za pravo da se za ženu može reći da je “iskliznula” iz muževih ruku u jednom slučaju ili to osuditi kad se radi o nekoj drugoj ženi.
Ovdje je očito riječ o tome da dvostruki aršini vrijede za jedne, za druge ne, a Muzur za Interview.ba tvrdi – ponovio bi to opet, riječ nije o privatnom odnosu između bračnog para Izetbegović nego o političkom, između predsjednika stranke i dopredsjednice kantonalnog odbora SDA.
Interview: Imate 35 godina, neka ste moderna, mlada generacija, a ja bih uzela sebi za pravo da pomislim da ste konzervativni. Jeste li?
Muzur: Prvo bih volio da definišemo konzervativno. Mislim da pripadam nekoj mlađoj generaciji koja apsolutno ima sluha za svakoga i svojim načinom života ja sam pokazao od kako živim da nikada, ni na jedan način nisam bilo koga ni umanjio ni uzdizao jer pripada nekome, zato što se zove Nermin, Bojan, Srđan… jer pripada ovoj ili onoj grupi, političkoj partiji. Odrastao sam u porodici u kojoj se ljudi dijele na dobre i loše. Mislim da se u nekim specifičnim situacijama neke izjave pokušavaju izvući iz konteksta i provući ta neka priča. Ne samo kad sam ja u pitanju. Ja uvijek više potenciram dobre, zajedničke stvari, u kojima nemam dileme. Otvoren sam da odgovaram.
Interview: Nisam pitala jeste li netolerantni. Pitam ovo zbog Vaše izjave o direktorici Kliničkog centra, supruzi predsjednika SDA kako mu je “iskliznula” iz ruku. To nije pristojno. Je li fer da izjavite da jedna žena, bez obzira na sve greške, “isklizne” muškarcu iz ruku?
Muzur: Ovdje moramo definisati dvije stvari – nije “bez obzira” i nije to neka žena. Koliko god neko pokušavao da me uvuče u tu igru, bezuspješno je. Ako je išta, išta osuđeno na propast je da mene neko, na bilo koji način, posvađa sa ženama. Ako i s kim imam vrhunski odnos to su žene. Odrastao sam u kući sa tri žene, moj otac je odrastao u kući sa 4 žene, majkom i tri sestre. Radio sam 10 godina u internacionalnoj kompaniji, okružen sa 90 posto kolegica. Ja svojim životom svjedočim svoj odnos sa ženama i nikada niti jednim svojim postupkom, riječi nisam ništa nažao uradio i ne daj Bože povrijedio ženu. Ne može se onda govoriti “bez obzira”. Nije to bilo koja žena. To je potpredsjednica Kantonalnog odbora SDA, kojom rukovodi predsjednik stranke Bakir Izetbegović, koji je u ovom slučaju predsjednik svojoj supruzi. On kao predsjednik je odgovoran za dešavanja unutar partije i treba da kontroliše.
Interview: Dakle, hoćete reći da ste mislili da je Sebija Izetbegović politički “iskliznula” iz ruku predsjednika SDA, koji joj je slučajno suprug?
Muzur: Apsolutno. Pa ona je politički i postavljena na tu poziciju. I cijelo vrijeme politika SDA trpi radi njene političke pozicije u Kliničkom centru. Mi smo u raspodjeli Vijeća ministara BiH izgubili većinu Bošnjaka radi Kliničkog centra. Mi trpimo odnose sa HDZ-om, cijela Federacija, radi Kliničkog centra, jer je ona nedodirljiva. I u tom smislu sam rekao da je iskliznula. Ostalo me nije briga. Nisam rekao ništa privatno. To nigdje nećete naći. To sam izgovorio kao komentar na izjavu Bakira Izetbegovića da je ova korona situacija iskliznula iz ruku Vlade Kantona Sarajevo i Kriznog štaba. Ja sam to komentirao da je u ovoj situaciji samo iskliznula njegova supruga i to plaćamo životima.
Oštre reakcije koje su uslijedile, spinovi koji su napravljeni nakon toga, pokušaji da se ta moja izjava usmjeri protiv žena, govori da sam ja bio u pravu. Protiv mene se ta kampanja ne može voditi.
Interview: Kad smo sad to apsolvirali, hajdemo se vratiti Vašem poslu. U novembru ste izabrani za načelnika Ilidže. Kako je biti prvi čovjek te male, ali zanimljive, bogate, rekla bih i nakon Senahida Memića, “živopisne općine”?
Muzur: Preuzeo sam funkciju 25.12. Na početku je bilo vrlo teško. Nije da to nisam očekivao, ali mi je bilo teško da ljudima koji tu dugo rade pokažete da ste došli mijenjati stvari. To podrazumijeva da može drugačije u svakom segmentu. Raduje me da smo s prvim budžetom općine, koji je usvojen prije desetak dana, većinu stvari koje smo u našoj predizbornoj kampanji prezentovali da ćemo raditi, već uspjeli ubaciti u budžet. Krenuli smo s implementacijom puno dobrih stvari. Bilo je kadrovskih promjena, bit će ih još. Mogu već sada reći da zaista puno radimo, uživamo u svakom danu, izlasku na teren, svakom poslu na terenu kao da radim u svojoj avliji.
Interview: Očekivala sam i kao novinar, ali i kao građanin da će novi načelnici, naročito u općinama gdje su vladali desetljećima jedni te isti, poput Ilidže, početi u javnosti iznositi dokaze o tome kako se i šta radilo. Spremate li obiman materijal “istorije grešaka” prethodnog načelnika?
Muzur: Samo ću spomenuti dvije stvari koje sam do sada uradio. Rješavamo dva problema, koji su veći i jači nego u bilo kojoj drugoj općini. Po dolasku sam poništio četiri konkursa za prijem uposlenika i poništio sam čak 35 rješenja kojima je bivši načelnik 35 namještenika sam, svojim rješenjem, promovisao u državne službenike. Zatim, čuli ste za veliki broj građevinskih i urbanističkih odluka koje su poništene na Ilidži. Taj problem me zatekao. I na dobrom smo putu da to riješimo. Najveći problem upravo je bila ta divlja, neplanska gradnja. Puno stvari smo pronašli. Nisam ja baš da svaki taj dokument dajem javnosti. Proslijedio sam pravobranilaštvo, oni će dalje institucijama koje treba da se bave time. Bit će materijala za sudstvo. Svaki dan nas posjećuju predstavnici federalnog MUP-a, Tužilaštva, uzimaju dokumentaciju. Iduće sedmice ćemo o tome opširnije obavijestiti javnost.
Interview: Jeste li manje ili više šokirani time što ste zatekli nakon Vašeg prethodnika, Senahida Memića?
Muzur: Dugo godina sam kao vijećnik pratio dešavanja u općini, naravno nisam imao ove informacije. Očekivao sam da će ovdje biti svega. Ali, vjerujte još sve nismo ni zagrebali. Nisam ovdje ušao da budem neki istražni organ, fokusiran sam na ono što ću ostaviti iza sebe. Ali, neću ostaviti mjesta nikakvoj sumnji o onome šta se dešavalo. Mene je zatekao, nešto sam i znao, ali nisam mogao vjerovati da je do te mjere izražen, taj neki prebahati odnos u nepoštivanju pravila, procesa…
Interview: Zato što su mislili da će vječno vladati…
Muzur: Vjerujte, oni su se prema općini odnosili isto kao da je ovo neka polufamilijarna firma, u kojoj će naslijeđivati jedan drugog s koljena na koljeno i da niko neće postaviti pitanje zašto se tako radilo, kako je neko radio.
To je, da se vratim i na početak moja borba protiv tog sistema, u kojem oni misle da su samo oni predodređeni, privilegovani. Mi pokazujemo našim odnosom da znamo i možemo drugačije.
Interview: E sad ste mi dali dobar šlagvort. Narod i pravda stalno insistira na tome, mi se borimo protiv povlaštenih, pokazat ćemo da ćemo drugačije. A ja imam dilemu po čemu se Narod i pravda razlikuje od drugih. Imam nekoliko primjera pa ćemo krenuti od izbora Jasmina Ademovića za predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva. I dalje mi je sporno da predsjednik stranke brani činjenicu da je njegovo kumče izabrano za tu funkciju.
Muzur: Imate sada jednu situaciju, koja se meni ne dopada, da se Jasmin Ademović naziva kumčetom.
Interview: Ali, on to jeste…
Muzur: Jasmin Ademović je mlad, obrazovan momak, bio super sportista. On se kandidovao za Općinsko vijeće, mogao je dobiti 4 glasa, ne proći. On je dobio više od 1.000 glasova. Izabran je u Gradsko vijeće, ispred općine Centar. To oko njega je spin iz istih kuhinja iz kojih idu sve loše priče. Jasmin Ademović je izabran na osnovu broja glasova. Nikakve on preporuke, olakšice nije imao. Ne želim porediti, ali unuka Alije Izetbegovića, ne kumče Dine Konakovića, već unuka, bila je na listi i nije ušla u vijeće. Može svako imati mišljenje, ali u slučaju Ademović sve je urađeno da se spinuje.
Da je u pitanju bilo imenovanje Jasmina Ademovića za poziciju neku direktorsku, gdje ga šaljemo kao stranka, ja bih sigurno drugačije pričao.
Interview: Da je na primjer u pitanju uhljebljenje Jasmina Ademovića?
Muzur: Ni to nije uhljebljenje. Uhljebljenje je kad zaposlite Harisa Zahiragića u Zavod zdravstvenog osiguranja, njegovog brata u BH Telecom… Ili kako je Abdulah Skaka imenovao svog šuru na poziciju PR-a u Komunalno.
Interview: Vidite li išta sporno u izjavi Dine Konakovića da je Jasmin Ademović dobar “genetski materijal”?
Muzur: Vidim, naravno.
Interview: Jeste li razgovarali s Konakovićem o tome?
Muzur: Jesam, naravno. Istoga dana. Isto kao što je javno on uputio objašnjenje, izvinjenje i rekao da je to nesmotreno i ja mislim da je to jedna u nizu njegovih izjava i pisanja po društvenim mrežama. I ja mislim da je on pogriješio i kako god Vi hoćete da nazovete tu izjavu, ja se slažem. Ja sam rekao: “Da si napisao jezikom kojim mi govorimo. Eto, neko je dobra japija. I to bi ti nekako bio bolji prolaz”. Složili smo se da je to bilo ishitreno. I on je to priznao. To je način na koji mi funkcioniramo. Slažem se s Vama da je to loše. Ali, prihvatam Dinino izvinjenje.
Interview: Ponekad mi se čini da je u NiP-u upravo Konaković onaj koji vedri, oblači, odlučuje o svemu i da ste svi ostali u njegovoj sjeni. Je li tu riječ da mu svi dajete toliko podrške ili je Konaković stvarno rođeni lider, koji se zna nametnuti?
Muzur: Postavili ste pitanje najboljoj mogućoj osobi. A i isto bi trebali pitati Konakovića – s kim se najviše puta posvađao konstruktivno. To sam ja. Znali smo se svađati do te mjere da se izađe sa sastanka, lupa vratima. To su svađe poslije kojih smo još bolje, priznamo ko je u pravu.
Interview: Šta vi zamjerate Konakoviću?
Muzur: Visok prag tolerancije, pogotovo kad su u pitanju neki ljudi, pružanja druge šanse, razumijevanja prema nekim ljudima koji su pokazali velike greške. Ja bih s takvim drugačije postupio. Ja sam među rijetkim njegovim kolegama koji nikada nije ništa prešutio. Ja vjerujem u iskreni odnos. Sve dok me upozoravaju na nešto što nije u redu svi zajedno možemo biti bolji. Sve dok samo slušaju šta ja govorim doći ćemo do granice i iscrpiti sve rezervoare i nećemo ni milimetar naprijed.
Interview: A šta Konaković zamjera Vama?
Muzur: Možda je bolje pitati njega. Ali, vjerovatno što stalno imam neke primjedbe, sugestije. Znam samo da zna da može na mene uvijek računati u zajedničkoj borbi. Uvijek ima jednog sigurnog za sebe.
Interview: Četvorka se raspala u trojku. Dug je period pred nama, do izbora ima vremena, živimo u kritičnim vremenima. Je li Vas strah da će trojka ići u dvojku, pa onda i dalje…
Muzur: Ne, mi se ne bojimo. I nemamo razloga. Mi smo bili u SDA, imali super pozicije, napustili to, ostali na ulici… Prošli smo razne torture, pakovanja. Idemo zato dalje, jer vjerujemo da može biti bolje, a i sve je više ljudi koji to prepoznaju. Ja samo molim sve nas da ne promijenimo kurs, da mi, ne daj Bože, pobudalimo. Nama sad dobro ide i mi nemamo šta drugo željeti nego da nastavimo i radimo. Da nas ne zanese ta priča kako smo dobri i da će nam sutra biti lako. Meni je bilo lakše sjediti u Parlamentu Federacije. Ali, mora se raditi… Stranka je narasla nakon izbora, rastemo. Ali i to su tereti. I naučio sam najvažniju stvar – da u trenutku kad sjednete na funkciju morate biti svjesni da ćete jednom otići s te funkcije. Važno je znati i po čemu bi željeli da vas ljudi pamte.
Interview: Eh, dobro ste me napomenuli za kraj. NiP je na početku djelovanja imao prilično, za mene, negativan stav povodom Parade ponosa, odnosa prema LGBT populaciji. Eto, to ja pamtim. Kakav je Vaš osobni stav?
Muzur: Kada su u pitanju prava bilo kojeg pojedinca ja sam apsolutno za puna prava. Nemam protiv ništa da se bilo ko izjasni bilo kako. Ali, isto tako ne vidim razlog ni način zašto bi neko meni nametao bilo šta. Ja sam zagarantovana prava svih ljudi, niko se ne daj Bože ne smije osjećati ni manje važan, ni manje vrijedan. Ali nisam za nametanje. Koliko god to zvučalo, kako mi Vi kažete, fraza. Nemam, moram to ponoviti, ni protiv koga ništa.
