Ubi se SDA vrhuška da u Mostaru dokaže tezu: “Ko je protiv nas, za HDZ je”.
Međutim, povijest, činjenice i stvarnost im nikako ne idu u prilog.
Duga je historija SDA/HDZ odnosa i nije ni sekunde sretna. Nije uopšte loše da SDA i HDZ sarađuju, ali na poštenoj, fer i transparentnoj osnovi. Oni imaju jedan prirodni “podrazumijeva se” odnos.
Ako na primjer, HDZ -u zatreba da SDA prepusti Ministarstvo finansija i trezora, iako je red, da ono ponekad pripadne i Bošnjacima, SDA to džentlmenski halali. Gdje god treba. Na svim nivoima. Ali, SDA nema problema da optuži sve redom da vrše prodaju interesa HDZ-u. A SDA-HDZ odnosi, armirani beton.
Nikada, od rata pa na ovamo, SDA nije brinula da neće biti dio vlasti u Travniku ili SBK. Jer, koliko god mandata manje osvojili, tu su uvijek ručice HDZ, koje je će i jedne i druge zadržati u kolijevci vlasti. Kada je, netom nakon završenih izbora 2018., SDA u ZDK-u, muku mučila da obezbjedi 18 ruku u Skupštini kantona, prvom čovjeku SDA u tom Kantonu, Miralemu Galijaseviću nije bio problem ustvrditi da su SDA i HDZ strateški partneri.
O podjelama vlasti, novca i uticaja u općinama gdje zajedno gospodare SDA i HDZ da ne pričamo. Poduži bi bio spisak općina, javnih preduzeća, velikih i malih talova esdea i hadezea.
Najmanje dva kantona (SBK i HNK) su dugogodišnji taoci HDZ i SDA partnerstva i antagonizama. Podjelili su škole, djecu, nastavne planove, telekome, elektroprivrede, novce, upravne, nadzorne, komunalna preduzeća, vodovode, kanalizacije, šume, lovna područja, a da ne podijele Mostar.
Opet, ponovo, na duže staze i definitivno.
Svjesni su građani da će SDA učiniti sve da dokaže da nema nikakvog tajnog dogovora sa HDZ-om u Mostaru. I nema, govore istinu. Njihovi su dogovori, stari, čvrsti, “normalni”. Oni se dogovore “očima”, bez riječi i gestikulacije.
HDZ uvijek zna gdje će SDA upititi loptu i obrnuto. Ono što prosječno inteligentnog građanina boli, je to tridesetgodišnje, uporno, vrijeđanje zdravog razuma.
