Činjenica je da vlasnici imaju pravo postavljati pravila u svojem lokalu, isto kao što gosti imaju pravo složiti se s nečim ili ne, potražiti mjesto gdje mogu sjediti bez ograničenja. Upravo su ograničenja poput onog o rezervaciji stola uz minimalnu potrošnju u večernjim satima revoltirala jednu Dubrovčanku.
– Bilo nas je četvero, htjeli smo sjesti ispred Cele na piće. Gledam po terasi, sve rezervirano. U trenutku se gosti dižu od jednog stola pa pitam konobaricu je li sada slobodno, a ona će na to: ne, stol je rezerviran, ali minimalna potrošnja vam je 300 kuna – rekla nam je. Posebno ju je zasmetalo što je odmah nakon toga za stol sjelo četvero stranaca, a konobarica je samo maknula oznaku rezervacije. Možda je to strano društvo i rezerviralo, dodaje uz kiseli osmijeh.
Neugodan osjećaj
– Nije ugodan osjećaj kad te konobarica odmjeri i takvim tonom izgovori kao da hoće reći ‘nije to za vas, ovdje je minimalna potrošnja 300 kuna’. Što je najgore, da je nas četvero moglo sjesti, uzeli bismo barem četiri pića, što bi sigurno bilo više od 300 kuna. Ovako sam se uz sarkastičan osmijeh samo okrenula i otišla. Iz principa ne bih nikad više tamo sjela.
Ljudima je stvarno puna pipa toga. Odem rijetko tijekom godine u Grad, a i kad pođem, ne mogu negdje popiti piće. Baš bezobrazno – ogorčena je Dubrovkinja, koja je primijetila istu praksu rezerviranih stolova i u okolnim ugostiteljskim objektima. Ljuti je što su lani, kad nije bilo stranaca, vrijedili i domaći, a sada kad je počela sezona, dobri su samo “veliki potrošači”.
– Hoće li se sada pitati jesi li iz Njemačke, Amerike ili Austrije, pa ako jesi, možeš sjesti, a ostali ne mogu. Ne daj Bože da si Rumunj ili Čeh. Onda je i domaći gost bolji. Stvarno smiješno – zaključuje naša sugovornica.
Novinari Jutarnjeg lista za komentar su pitali vlasnika Cele Tomislava Ivušića, koji na primjedbu sugrađanke uzvraća da je princip rezervacije stola ipak stvar poslovanja privatnog objekta.
– Svagdje u svijetu je tako, samo što naši ljudi nisu na to naučili. Kad je velika potražnja u noćnim satima, stolovi se rezerviraju. Ne može se s dva soka sjediti za stolom tri sata. Rezervacije smo uveli isključivo zbog toga, a ne da se nekoga procijeni može li potrošiti ili ne – pojašnjava Ivušić i dodaje da vlasnik ima pravo reći da su stolovi u njegovu objektu rezervirani. Nije mu jasna “hajka koja se digla oko toga”, ali i spominje moguću netaktičnost osoblja prema sugrađanki.
Svjetska praksa
– To je pravilo vikendom poslije devet navečer. Možeš rezervirati stol ako ti je minimalna potrošnja 300 do 500 kuna, ovisno o tome gdje sjediš. Ne znam što je tu sporno? Takvo je pravilo, ako nekome ne odgovara, ne mora tu sjediti. Ne možeš satima zauzimati cijeli stol za 30 kuna jer si naučio sjediti i gledati tko prolazi Stradunom. Toga nigdje u svijetu nema – otvoreno će Ivušić.
Novinari ga pitaju je li to pravilo koje vrijedi isključivo za vikend.
– Nama je sada svaki dan vikend. Nakon 21 sat svi su stolovi rezervirani, a uz rezervaciju postoji minimalna potrošnja – kaže Ivušić.
– Zašto nitko ne komentira kako svako jutro posljednjih deset godina naši ljudi mogu piti tople napitke za deset kuna u Cele? A nađe se netko uvrijeđen jer, zamisli, ne može sjediti na Stradunu i gledati prolaznike tri sata dok pije čaj ili kavu.
Ovo nije da se nekoga omalovažava kao gosta. Mi takvo pravilo imamo uvečer i to je svuda u svijetu normalno. Dabogda svi mi došli na takvu vrstu poslovanja jer tek ćemo onda moći pričati o pravom turizmu – ističe ovaj dubrovački ugostitelj.
Ako to nekome ne odgovara, neka ide negdje drugdje!
Ivušić navodi i kako mu je posao u večernjim satima smanje s četiri na dva sata što utječe na poslovanje, te da nitko neće nekome naplatiti 300 kuna ako je potrošio manje.
Svrha tog pravila isključivo je, dodaje, izbjeći višesatno sjedenje u objektu, što je praksa. Ako mu ne odgovara, neka ode drugdje. Neka otvori svoj lokal, plaća najam i radnike dok mu gosti zauzimaju stolove za 30 kuna – negoduje Ivušić.
