Život 40-godišnje Aide Batinić, medicinske sestre Covid izolatorija Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ Sarajevo, promijenio se i privatno i profesionalno u posljednjoj godini. U razgovoru za naš magazin pojašnjava da se profesionalno promijenio u tom smislu da u bolnici svi daju „110 posto od sebe“, a rezultati nisu uvijek očekivani i najbolji. Privatno, kako ističe, strah i briga za porodicu i bližnje porasli su do maksimuma.
STALNO PITANJE: JESAM LI NEKOME NEŠTO DONIJELA
– Sva ova dešavanja vrlo nepovoljno utječu na psihu. Stalna borba za pacijenta i strah da se Covid-19 ne odnese kući ostavljaju značajan negativan utisak na mentalno zdravlje svakog čovjeka – kaže nam Batinić.
Izduvni ventil za svoje psihičko i fizičko zdravlje kada ima slobodnog vremena, kaže, pronalazi stalnom vježbom i pozitivnom atmosferom u kući. Očekivano, porodica sve vrlo teško podnosi.
– Majka je stopostotni invalid, a kćerka tek ulazi u pubertet, tako da svima nedostajem. Dežurstva su duga – 24 sata odsutnosti iz kuće nekada se čini kao vječnost. Pogotovo negativno utječe osjećaj nesigurnosti kad uđem u kuću i stalno se pitam da li sam nekom nešto donijela i hoće li se razboljeti – kaže Aida.
U posljednje vrijeme, otkako se treći val pandemije u Sarajevu razbuktao gore nego dva prethodna, naša sagovornica svoje najmilije viđa veoma rijetko, ali se, kako navodi, trudi da vrijeme koje provedu skupa bude što kvalitetnije utrošeno. Naročito pokušava s kćerkom provesti što prijatnije zajedničke trenutke. I sama se sebi, kako kaže, čudi da „u kući ništa ne fali“. Kćerka je školarac.
– Vrlo je teško uskladiti posao i pomoć u školskim obavezama, pogotovo jer je ova online nastava svima novina. No, posebnu zahvalnost dugujem svojoj sestri, koja je zaslužna za odličan uspjeh moje kćerke, te mami i tati, koji se trude da ništa ne fali dok sam odsutna – iznosi Aida.
TEŠKA SPOZNAJA NAJGORE STRANE OVOG POSLA
Svakodnevno umiranje pacijenata, dok radi sve što može da im pomogne da ostanu u životu vrlo je frustrirajuća.
– Saznanje da si učinio sve što si mogao, a ipak vidiš da život odlazi iz nečijih očiju i znaš da ne možeš pomoći je trenutak kada spoznaš najgoru stranu ovog posla. No, naravno, oni momenti kada vidiš ozdravljenje i nadu u bolje sutra daju snage da nastavim dalje i da se borim svim silama za život svakog sljedećeg pacijenta – opisuje medicinska sestra Covid izolatorija Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu.
– Kada je pandemija Covida-19 počela, niko nije bio spreman za to, međutim, menadžment i uprava naše bolnice učinili su sve da osiguraju resurse i neophodan materijal za njegu pacijenata. Svakodnevno je sve veći broj pacijenata, ali smo još dobro opskrbljeni – opisuje Batinić.
A na pitanje može li izdvojiti barem jedan sretan trenutak u posljednjoj godini, odgovara:
– Definitivno je prošla godina bila vrlo teška i svaki oporavljeni pacijent je pobjeda za nas, ali najsretniji trenutak prošle godine je bez sumnje bilo rođenje djeteta moje kolegice koja je bila pozitivna na Covid-19. Trenutak kada vidiš da, bez obzira na sve, život pobjeđuje i da nada postoji u tim najtamnijim momentima, daje nam snagu da nastavimo.
(Azra)
