Građanski savez na dobrom je putu da, u zaista žestokoj konkurenciji, postane najblesavija stranka u historiji BiH. Podsjetimo, GS osnovan je 2016. godine nakon što je nestašni dvojac tviteraša koji čine Reuf Bajrović i Emir Bajrović, na teatralan način izbačen iz Demokratske fronte. Bila je to već druga stranka u kojoj su zatekli zatvorena vrata, jer su prije DF-a sličnu sudbinu doživjeli i u SDP-u.
Stoga, smisao GS od prvog dana bio je da dvojac Bajrović-Suljagić (u nastavku teksta Reufljagić), nakon što su u svojim političkim lutanjima i uhljebljenjima potrošili sve i ljudske i moralne kredite, dobije novu političku platformu za svoje twitersko djelovanje i pokušaje novih uhljebljenja. Kako je Bajrović u prethodnom periodu ostao najviše upamćen po izbacivanju iz stranaka, kupovini Iphoena kao vrhuncu ministrovanja i poruci članstvu SDP da odlazi u Washington “savjetovati Baracka Obamu”, njegov stranački projekat u startu je postao predmetom ismijavanja. Stoga se, ne bi li pokušao oprati vlastiti obraz i ugled u javnosti, dosjetio “genijalnog” manevarskog poteza. Nakon svega godinu dana povukao se s pozicije predsjednika GS-a i tu poziciju prepustio mladom i malo poznatom Nihadu Čolpi.
Prepuštanjem mjesta predsjednika Bajrović je vjerovao da će s uspjeti zavarati javnost po pitanju toga da je vlastohlepni egocentrik kojem je pod svaku cijenu cilj ući u vlast, poželjno na mjesto ministra vanjskih poslova, dok istovremeno Čolpu kontroliše kao svoju političku marionetu. No, iako im je predizborna kampanja na Twitteru bila puna priče o tome kako je i sam opstanak BiH ugrožen ako njih ne izaberemo, Suljagić i Bajrović su, svjesni slabosti vlastite stranke, ipak odlučili igrati na siguricu i sebe kandidirati za Skupštinu Kantona Sarajevo, nadležnu mahom za lokalna pitanja i posve odvojenu od krupne državne i geopolitičke rabote za koju ovaj dvojac tvrdi da su eksperti.
Kakav im je, međutim, stvarni ugled i poštovanje koje uživaju u društvu, mogli su vidjeti na izborima u oktobru 2018., kada su doživjeli potpuni fijasko. U Kantonu Sarajevu, u kojem su bili najuspješniji, osvojili su čitavih 1%. Ispostavit će se da je u tom izbornu očaju jedini pozitivan primjer bio upravo Čolpa, koji je, na iznenađenje mnogih, za razliku od Suljagića i Bajrovića izabran za zastupnika u Paralement FBiH. Naravno, i ovo Čolpa može puno više zahvaliti činjenici da je bio nosilac na zajedničkoj listi s DF-om, nego popularnosti vlastite stranke.
Dvojac Suljagić-Bajrović u međuvremenu je uspio napraviti i politički zaokret od 180 stepeni, pa su ljutite tvitove u kojima SDA nazivaju bošnjačkim Hamasom i zahtijevaju od drugih stranaka ljevice da potpišu sporazum u kojem se obavezuju da poslije izbora neće koalirati sa SDA, zamijenili bjesomučnim napadima na SDP i NS zbog njihove odluke da ne idu u koaliciju sa SDA, proglašavajući to maltene nacionalnom izdajom i prepuštanjem države u ruke Dodiku i Čoviću. Pored guranja Komšića u koaliciju sa SDA i napada na SDP I NS, Reufljagići su u međuvremenu postali i ostrašćeni branitelji svakog mogućeg poteza koji bi SDA napravila, od prepuštanje Dodiku 4 mjesta u Domu naroda do spinovanja svake afere u toj stranci, tvrdnjama da iza nje stoje pokušaji slabljenja bošnjačke pozicije. Da ova naglo probuđena ljubav prema SDA nije pak posljedica idejnog evoluiranja, nego konkretnih grebatorsko-uhljebskih interesa, pokazalo je Suljagićevo imenovanje na mjesto direktora Memorijalnog centra u Potočarima.
Čolpa, prethodno kontrolisan kao marioneta, u međuvremenu je odlučio da se osamostali i učvrsti svoju poziciju u stranci. U manje od dvije godine uspio je osnovati odbore u čitavoj BiH, u stranku privući mnoga zvučna imena poput bivšeg načelnika Živinica Hasana Muratovića i napraviti ideološki zaokret. U odnosu na radikalno skretanje udesno provedeno od Bajrovića i Suljagića, Čolpa je odlučio vratiti se izvornim građanskim vrijednostima ove stranke. U skladu s tim, Čolpa je, uz podršku organa stranke, odlučno odbio slijediti samoubilački put DF-a u koaliranju sa SDA, napustiti zajednički klub s ovom strankom u Parlamentu FBiH, donijeti odluku o samostalnom izlasku na lokalne izbore ove godine te odstraniti Washingtonskog rezidenta iz GS-a, Reufa Bajrovića.
I dok se Suljagić preko SDA uspio uhljebiti u važnu državnu instituciju, Bajrović se sada suočio s novom brukom – nakon što je izbačen iz SDP-a i DF-a, istu sudbinu u svega 3,4 godine uspio je doživjeti i sa strankom koju je linčo osnovao.
Stoga je Bajrović odlučio povući novi manevarski potez – preko svojih zaostalih poltrona u stranci, koje čine njegov vlastiti rođak Ermin Bajrović, bivši pjevač Muhamed Fazlagić Fazla i izvjesni Ozren, proglasiti Fazlu predsjednikom stranke. Čini se međutim da ovaj potez nema nikakvog pravnog utemeljenja. Da apsurd bude kompletan, vanredni kongres na kojem je Fazlagić izabran za predsjednika navodno nikada nije ni održan, te je dotični naprosto samog sebe proglasio za predsjednika. Fazlagiću je navodno za ovu “sitnu uslugu” puča u stranci od partnera iz DF-a koje je raskidanje koalicije teško pogodilo, obećano mjesto direktora Sarajevskog ratnog teatra (SARTR). Fazlagić je čuven po tome što je 1993. godine bio prvi predstavnik Bosne i Hercegovine na Evroviziji i na tome uglavnom završavaju poznati dijelovi njegove biografije. Otvara se i veliko pitanje kako će sada s ovom situacijom nositi i sam Čolpa, s obzirom da upućeni tvrde da nije vičan ličnim sukobima i demonstriranju sile. Za sada se samo oglasio kratkim komentarom u kojem je istakao da je u pitanju klasični puč koji nema utemeljenja te da će u stranci biti pokrenut disciplinski postupak protiv odgovornih pojedinaca.
Kako god da završi trakavica oko preuzimanja vodstva, GS je već sada najozbiljniji kandidat da postane najsmješniji politički projekat u historiji BiH. Za sada nije sigurno ni hoćemo li ih ove godine uopšte vidjeti na izborima, no, ko zna, možda sljedeće budu na Evroviziji
