SDA je angažovala svog zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Edina Mušića, koji od početka mandata nije postavio nijedno pitanje na sjednici Predstavničkog doma PS BiH, a niti se javio za riječ, da stane u odbranu stranke zbog tvrdnji Milorada Dodika o tome da je Bakir Izetbegović s Draganom Čovićem dogovorio treći entitet.
Mušić je posegnuo za ustaljenom SDA matricom izvrtanja stvarnosti i prebacivanja odgovornosti na opozicione političke stranke. Dakle, posegnuo je za onom istom matricom – pokušaja pravljenja građana BiH budalama – koja je jedan od ključnih razloga brutalnog poraza SDA na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Neaktivni zastupnik SDA tako se obrušio na opozicione političke stranke tvrdeći kako opozicija vjeruje Miloradu Dodiku i kako dogovara nekakve liste za Mostar. Ovaj stav sporan je iz razloga što Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću vjeruju samo Bakir Izetbegović i SDA. Situacija je identična i obrnuto, odnosno Bakiru Izetbegoviću u BiH vjeruju samo Milorad Dodik i Dragan Čović.
Većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH u kojoj sjedi i Mušić – dakle, samo sjedi i prima platu – čine SDA, HDZ BiH, SNSD i privjesci ovih stranaka poput DF-a i Ujedinjene Srpske. SDA je morala vjerovati HDZ-u i SNSD-u, a HDZ i SNSD su morali vjerovati SDA čim su izabrali jedni druge za koalicione partnere.
Jedan od testova tog povjerenja bio je izbor novog saziva Vijeća ministara BiH u kojem su SNSD i HDZ digli ruke za imenovanje Bisere Turković (SDA) za ministricu vanjskih poslova BiH, a SDA pa i Edin Mušić digli ruke za imenovanje Staše Košarca (SNSD) za ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ankice Gudeljević (HDZ) za ministricu civilnih poslova BiH.
Visok stepen povjerenja na realaciji SDA, SNSD i DF bilježi se i u Predsjedništvu BiH. Šefik Džaferović (SDA) i Željko Komšić (DF) redovno glasaju za imenovanje SNSD-ovih diplomata u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH, a Milorad Dodik (SNSD) redovno glasa za imenovanje SDA-ovih i DF-ovih diplomata.
Primjera radi, Milorad Dodik glasao je za to se odlazeći načelnik Opštine Ilidža Senaid Memić (SDA) imenuje za ambasadora BiH u Maleziji dok su Šefik Džaferović i Željko Komšić glasali da se Marko Milisav (SNSD) imenuje za ambasadora BiH u Kanadi.
To je povjerenje. Jer da nema povjerenja onda bi Džaferović, prije nego glasa na sjednici Predsjedništva BiH, obavio razgovor naprimjer s Milisavom, pitao bi ga šta misli o genocidu o Srebrenici, hoće li poštivati odluke državnih institucija kada je riječ o vanjskoj politici, hoće li sprovoditi instrukcije Ministarstva vanjskih poslova BiH i tako dalje. Da Džaferović nije vjerovao Miloradu Dodiku na riječ možda se ne bi doveli u situaciju da Milisav kao imenovani ambasador odbije da u povodu godišnjice genocida u Srebrenici spusti zastavu na zgradi bh. ambasade.
Da Bakir Izetbegović ne vjeruje Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću onda SDA ne bi bila u vlasti sa SNSD-om i HDZ-om. Potreban je visok stepen povjerenja da se dogovori imenovanje podobnih kadrova u državnim institucijama, a SDA, HDZ i SNSD dokazali su i na tim primjerima kako imaju povjerenje jedni u druge.
Što se tiče vjere u istinitost riječi Bakira Izetbegovića. O tome je suludu pričati. Sjetimo se samo revizije presude protiv Srbije.
(PRESS)
