Intervju ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković, višedecenijskog kadra SDA, pokazao je, nolens volens, način rada i unutarpartijskog djelovanja u SDA koji je baziran na pukoj trgovini, ja tebi-ti meni, interesnoj trampi, nepotizmu koji se više i ne sakriva, ukratko, na principima najprimitivnije političke pijace.
Izjava ministrice Turković da je fascinirana političkim stavovima Bakira Izetbegovića je lijep, ali neuspio pokušaj dodvoravanja. Jer da je tako, postavlja se pitanje zašto je ministrica tek sada očarana politikom Bakira i zašto nije imala takav stav 2012. ili 2015. ili 2018., u vrijeme dok je ona bila ambasador u ime BiH, a Izetbegović član Predsjedništva BiH.
Ne, nije Bisera ushićena Bakirovim političkim nego stranačkim odlukama, odnosno činjenicom da je u momentu kada je trebala dobiti rješenje za penziju, upravo Bakir odredio za ministricu vanjskih poslova BiH, čime je poslao poruku stotinama mladih ljudi koji su završili najelitnije univerzitete na Planeti da njihove diplome, energija, savremeni pristup u kreiranju međunarodnih odnosa, mobilnost, komunikativnost i povezanost, nista ne znače i da je bezpogovorna odanost jedini bitan kriterij.
Podsjetimo se da je Haris Silajdžić, najuspješniji ministar vanjskih poslova u istoriji moderne BiH, imenovan na tu funkciju kada je bio par decenija mlađi od Bisere Turković. I to je ta bezprizorna trampa: ti meni funkciju, ja o tebi sve naj, naj. Istina, mnogi pamte da je sličan odnos Bisera imala i sa rahmetli Tihićem, koji je isto bio političar koji je fascinirao, ali očito je da se vremena mijenjaju, a principi poltronstva ostaju.
U nastavku intervjua ministrica Turković je i dalje u ozračju fascinacije.
Ovaj put je njeno neskriveno oduševljenje izauvao direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica, za kojeg samopouzdano tvrdi da je heroj koji može i treba raditi šta želi i koji se ne smije problematizirati. Ipak, bolji poznavaoci ministrice Turković, trenutnih političkih odnosa i jaranskih talova, znaju da iza ovakvoga hvalospjeva Osmici stoji najprostiji oblik nepotizma, direktor OSA-e je bez konkursa i bilo kakvih kriterija, osim mamine želje i klasične trgovine, zaposlio Biserinog sina i poslao ga u Katar, čime je zaslužio titulu nedodirljivog narodnog heroja.
Nije jasno, i niko nikada nije objasnio, a niti se Bisera ikada javno upitala, zašto djeca narodnih heroja, generala Armije BiH ili Zlatnih ljiljana nisu mogla dobiti taj posao i otići u ambasadu BiH u Katar, umjesto na biro za nezaposlene?
Zašto u Katar, umjesto sina ministrice Turković, nije mogao otići neko od djece narodnih heroja Safeta Hadžića, ili Hujke, ili neko iz porodice Nanića, Mešića, Malkića, Zajke, Šehovića, Bešića, Hodžića?
Kako to da se SDA nije zabrinula kada su je napustili general Dudaković, ratni komandant Semir Drljević Lovac ili Kemal Ademović?
Zato što je u SDA ostao Biserin “heroj” Osmica? Ne, i opet ne. Nije riječ o moralu i principu, nego o drskom stranačkom nepotizmu i protivzakonskom djelovanju ministrice Turković koja je položila zakletvu da će štititi Ustav i privoditi zakone BiH. A Zakon o OSA je državni zakon u kojem jasno piše da dirdktor OSA-e mora imati fakultetsku diplomu.
A Osman Mehmedagić zvani Osmica je nema. I to zna i ministrica Turković. Ali između sinovog atraktivnog i dobro plaćenog posla i zaštite zakona i istine da Osmica nema diplomu i da ne može biti direktor OSA-e, ministrica bira lijepu i profitabilnu porodičnu tradiciju započetu još prilikom njene diplomatske misije u Beču, poslije koje je naslijedila kćerka, Amerike, gdje je naslijedio zet i evo sada Katara, gdje je bila mama i sada je treba naslijediti sin. Sve o trošku građana BiH. I pod budnim okom Biserinog heroja Osmice.
SDA nažalost, zbog ovakvih funkcionera i ovakvog javno proklamovanog poltronstva, podaništva i nepotizma, nota bene, gubi od Alije Izetbegovića naslijeđeni autoritet i bilo kakvu šansu da ostane najuticajnija stranka u BiH i lider bošnjačkog naroda.
