Na današnji dan 1993. godine, prije tačno 27 godina ispaljeno je rekordnih 3777 granata na Sarajevo. Kada se sabere period opsade od 1992.-1995. to je 1.095 dana. Dakle, 3777 granata za jedan dan! Koji je to broj granata tokom čitave opsade, ne smijemo ni zamisliti. Ne kaže se džaba – zvjerski čin!!!
Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice.
Opsada je počela zauzimanjem međunarodnog aerodroma od strane JNA u noći sa 4. na 5. april 1992, a završena je 29. februara 1996. godine. Sarajevska je opsada, sa 1425 dana, jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja.
Iako su to najteže godine, građani ih se nerado sjećaju zbog događaja iz tog perioda, ali ono što im budi nostalgiju i daje motivaciju je jedna od pjesama koja je nastala u tom periodu – “Sarajevo će biti sve drugo će proći”. Autori iste su Đorđe Balašević i Zlatan Fazlić Fazla.
A priča o nastanku pjesme datira sa početka rata, kada su 1992. godine bosanskohercegovački pjevač i tekstopisac Zlatan Fazlić Fazla i profesor s Pravnog fakulteta Zdravko Grebo na jednoj noćnoj emisiji Radija Studio 99 kontaktirali Đorđa Balaševića (telefonske linije još su radile), novosadskog kantautora, pjesnika i glumca. Tom prilikom, Balašević im je rekao da je uz Sarajevo, da podržava Bosnu i da će uraditi sve što je u njegovoj moći. Nedugo nakon toga, napisao je dvije strofe pjesme “Sarajevo će biti, sve drugo će proći”, koja je za kratko vrijeme postala hit.
“Bila je ideja da svako od nas, nekadašnje raje, napiše po jednu strofu, pa je sklopimo u inat ludilu koje se nad Sarajevo nadvilo. Nažalost, većina kolega je imala stav ‘da se ne treba mešati’, pa sam ostao jedini od uljeza među Sarajlijama koje su je snimile, ali to me čini više razočaranim nego ponosnim. I dalje mislim da bi se sto glasova bolje čulo nego jedan, i da bi ujedinjeni muzičari, sportisti, glumci, bili Družina Prstena koja bi se možda i mogla nositi s Orcima, ali uzalud… Oni koji su se i hteli umešati već su bili na strani ‘nekih svojih’, i pesma je ostala sama, samcata, kao crvena ruža na snegu…” Balaševićeve su riječi.
Fazla je zatim napisao čuveni refren po kojem je pjesma i dobila ime, nakon čega je predana u ruke Zlatku Zlaji Arslanagiću, nekadašnjem vođi grupe Crvena jabuka, koji je komponovao muziku. Režiju za spot potpisao je Ademir Kenović, a aranžman je uradio Ranko Rihtman. Tako je nastala jedna od prvih patriotskih pjesama iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu. Mnogima je u sjećanju ostala scena kada su izvođači i autori ove kompozicije, među kojima su bili i Davorin Popović, Ismeta Dervoz i Mladen Vojičić Tifa ukrštali ruke kao košarkaši neposredno prije utakmice pjevajući refren: “I kada šuti, Sarajevo pjeva, i kada žmiri, svjetlucaju mu oči, suzama kiša u oluk se slijeva, Sarajevo će biti, sve drugo će proći…”.
Ova pjesma za sve Sarajlije, koje su preživjele četverogodišnju opsadu, i danas znači mnogo više od obične pjesme. Ova pjesma je čista emocija.
Zato se danas, nakon dugih 27 godina, prisjećamo ove pjesme.
Zapjevajmo je u spomen svih Sarajlija koji su ubijeni za vrijeme opsade… Zapjevajmo je u inat, onaj sarajevski.
Sarajevo će biti, sve drugo će proći
Što više mislim, sve manje shvatam
Pećina tuge u meni zijeva
Sve teže rimama ja baratam
Pune mi oči Sarajeva
Što više mislim, sve više slutim
Nađite nekog drugog da pjeva
Ovu ću pjesmu da odćutim
Nema mi pjesme bez Sarajeva
I kada šuti, Sarajevo pjeva
I kad žmiri svjetlucaju mu oči
Suzama kiša u oluk se slijeva
Sarajevo će biti, sve drugo će proći
PRESS
