Izvor: BBC NEWS
Američki predsjednički izbori biće održani za manje od 100 dana. Ali moguće je da kandidat sa najviše osvojenih glasova ne bude i pobjednik.
To je zato što predsjednika ne biraju direktno glasači, već se on bira preko nečega što je poznato kao elektorski koledž.
Za koga, dakle, glasaju Amerikanci?
Kad Amerikanci izađu na birališta na predsjedničkim izborima, oni zapravo glasaju za grupu zvaničnika koji čine elektorski koledž.
Riječ „koledž” ovde se odnosi na grupu ljudi koji dijele zajednički zadatak. Ti ljudi su elektori i njihov posao je da izaberu predsjednika i potpredsjednika.
Elektorski koledž se sastaje svake četiri godine, nekoliko nedjelja prije izbornog dana, kako bi izvršio taj zadatak.
Kako elektorski koledž funkcioniše?
Broj elektora iz svake savezne države otprilike je u skladu sa brojem njenih stanovnika.
Ukupno postoji 538 elektora.
Kalifornija ima najviše – 55 – dok države Vajoming, Aljaska, Sjeverna Dakota i grad Vašington imaju minimum od tri.
Svaki elektor predstavlja jedan elektorski glas. Kandidat mora da dobije većinu glasova – 270 ili više – kako bi osvojio predsjednički mandat.
Generalno, države dodjeljuju sve sopstvene glasove elektorskog koledža onome ko osvoji najviše direktnih glasova u državi.
Na primjer, ukoliko republikanski kandidat osvoji 50,1 odsto glasova u Teksasu, on onda dobija svih 38 glasova elektorskog koledža te države.
Postoje samo dije države (Mejn i Nebraska) koje među sobom dijele glasove elektorskog koledža prema proporciji glasova koje dobije svaki kandidat.
Zbog toga predsjednički kandidati gađaju konkretne „kolebljive države” – one u kojima glasovi mogu da se okrenu u bilo kom pravcu – umjesto da se trude da osvoje ukupno što više glasova iz svih delova zemlje.
Svaka država koju osvoje približava ih broju od 270 elektorskih glasova koji su im potrebni.
Možete li da osvojite većinu glasova a da ne postanete predsjednik?
Da, možete.
Moguće je da kandidat bude najpopularniji među glasačima na nacionalnom nivou, ali da ne uspije da osvoji dovoljno država kako bi stekao 270 elektorskih glasova.
Štaviše, dva od posljednjih pet izbora dobili su kandidati koji su imali manje glasova od opšte populacije nego njihovi rivali.
Donald Tramp je 2016. godine imao skoro tri miliona glasova manje od Hilari Klinton, ali je dobio izbore zato što mu je elektorski koledž dodijelio većinu.
Džordž Buš je 2000. godine pobedio sa 271 elektorskim glasom, iako je demokratski kandidat Al Gor osvojio većinu glasova za više od pola miliona.
Samo još trojica predsednika izabrana su bez osvajanje većine glasova, svi u 19. vijeku: Džon Kvinsi Adams, Radeford B. Hejz i Bendžamin Harison.
Zašto je odabran ovaj sistem?
Kad je američki Ustav pisan 1787. godine, izbor predsjednika brojanjem glasova svih birača praktično je bio nemoguć. To je bilo zbog veličine zemlje i poteškoća u komunikaciji.
Istovremeno, nije postojala volja da se dopusti da predsjednika biraju poslanici u glavnom gradu, Vašingtonu.
I zato su tvorci ustava osmislili elektorski koledž.
Manje države su više voljele ovaj sistem jer im je davao bolju priliku da se izraze nego većinski sistem.
Elektorski koledž su više voljele i južnjačke države, gde su robovi činili većinski dio stanovništva.
Iako robovi nisu mogli da glasaju, oni su se brojali na američkom popisu stanovništva (kao tri petine osobe).
Budući da je broj elektorskih glasova određivan na osnovu broja stanovnika, južnjačke države su imale veći uticaj na izbor predsjednika nego što bi im pružio većinski izborni sistem.
Da li elektori moraju da glasaju za kandidata koji je pobedio?
U nekim državama, elektori u teoriji mogu da glasaju za kog god kandidata žele, nezavisno od toga koga su podržali glasači.
Ali u praksi, elektori skoro uvek glasaju za kandidata koji osvoji najviše glasova u njihovoj državi.
Ukoliko elektor glasa protiv predsjedničkog izbora njegove države, on se proglašava „nevjernim”.
Godine 2016. sedam glasova podnijeto je na ovaj način, ali nevijerni elektori nisu uticali ni na jedan ishod.
Šta se dešava ako nijedan kandidat nema većinu?
Tada Predstavnički dom Kongresa glasa da izabere predsjednika.
Ovo se desilo samo jednom, kad su 1824. četiri kandidata podijelila među sobom elektorske glasove, zbog čega nijedan nije dobio većinu.
Sa dve stranke koje dominiraju američkim sistemom, vrlo je malo vjerovatno da se ovo desi danas.
