Četvrtak, 05.03.2026.

Politički lešinar Haris Zahiragić

Srijeda, 18.11.2020. | BiH | Najnovije | Vijesti

Lešinari su organizmi koji se hrane mrtvim i raspadajućim organizmima u okolišu. Neće ubiti, ne mogu, suviše su nemoćni da bi to uradili, ali hoće nemoćne napadati i mrtve organizme raznositi.

Jedno dobro utovljeno čedo bračnog para sa Poljina je upravo to, lešinar, politički lešinar.

Mjesecima je ovo utovljeno čedo šutilo na sve afere koje su se dešavale u njegovoj stranci. Šutilo i bujalo.

Onda kada nije bio dovoljno pametan da makar šuti, pisao bi statuse po Facebook-u u kojim je branio i tražio opravdanje za lopovluke svake vrste kojima smo, i on, a i svi mi građani svjedočili i u kojima su glavni akteri bile upravo njegove prve kolege iz stranke. Na stranačkim organima poslušno je klimao svojom teškom glavom, odobravajući sve što šefovi iznesu, a u pauzama bi prilazio rijetkim zdravim razumima koji bi tamo bili, vukao ih za rukav uz rečenicu: “Ovo je sve fuj, gadi mi se, sve si upravu”.

U kampanji muk, tek poneki komentar dat javno i masu tajnih poruka podrške kandidatima iz suprotnog tabora. Smislila mu teška glava, da tako treba, balans, jer ko zna kako će sve završiti.

A završilo je kako je završilo, nezapamćenim porazom njegove stranke.

Počelo je potom njegovo lešinarenje. Ranjenog predsjednika iscipelario je kilometarskim statusom, kreirajući ambijent u kojem bi upravo on trebao biti taj koji će doći na čelo KO SDA Sarajevo i “spasiti” propadanja ovu stranku. Na ovakvoj sličnoj politici lešinarenja dospio je i u predsjedništvo SDA, dospjet će i u skupštinske klupe, a sada bi i na čelo kantonalnog odbora.

Nije mislio da će njegovu ovakvu politiku neko iznijeti na vidjelo, pa se baš poput strvine, kada vidi da je plijen ipak živ, povukao, brani što je sinoć pošao da kljuca.

Zbunjeno utovljeno čedo, rastrgano je između poteza i rečenica koje bi javnost da čuje, te koje bi mu mogle otvoriti neka vrata; i između straha od onih koji ga tove.

Ne boj se čedo, već nazovi opet slobodno i Muzura i Dovadžiju, možda ti se i jave ili hudi ispred Kantona da pružiš Konakoviću ruku kad naiđe, a ostalo, polako, budi poslušan kao do sada i nešto će biti …