Vitiligo je autoimuno kožno oboljenje kod kojeg se javljaju ”bijele mrlje” na različitim dijelovima tijela, uključujući i lice, u kojima dolazi do gubitka kožnog pigmenta. Učestalost ove bolesti kreće se od jedan do dva posto. Sam po sebi, vitiligo nije opasan za zdravlje, ali može nastati i uz neka druga oboljenja kao što su bolesti štitne žlijezde, šećerna bolest, perniciozna anemija, alopecija areata ili Addisonova bolest.
Vitiligo može biti i posljedica stresa i spada u kožne nepravilnosti odnosno oboljenja koja utječu i na kvalitet života izazivajući različite frustracije kod većine osoba s ovom bolesti, prvenstveno jer se ne može predvidjeti prognoza bolesti.
Naša sagovornica, Emina Vejsilović, PR i blogerica, vitiligo je otkrila prije otprilije dvije godine:
Prve fleke koje su bile drugačije od ožiljaka koje mi je ostavio dermatitis sam primjetila prije otprilike dvije godine pri vrhu prstiju lijeve ruke. Otišla sam kod doktorice koja mi je rekla da je to vrlo moguće gljivično oboljenje (bio je period ljeta) te da sam vjerovatno isto dobila na moru. Mazala sam kremama koje su mi preporučene ali nije bilo pretjeranog pomaka. Na flekice sam zaboravila pa skoro godinu dana da ih apsolutno nisam primjećivala, niti sam se opterećivala tim što se pojavi neka sitna na drugom dijelu tijela. Nakon nekog perioda, flekice su iz nekog razloga počele da se šire, bilo ih je sve više na različitim dijelovima tijela. Savjet sam potražila od više dermatologa koji su mi rekli apsolutno istu stvar. Poslije urađenih nalaza i testova, i potvrde da je to autoimuna bolest, vitiligo je čini mi se ušao u moj život brže nego što sam očekivala.
Kako smo i spomenuli, pojava vitiliga može biti jako stresna i neugodna za osobu koja je ima i flekice nosi sa sobom. I Emina je na vrlo emotivan način primila svoju dijagnozu. Upravo zbog toga započela je i pisanje bloga pod nazivom www.selflove.ba
Meni kao djevojci u tridesetim godinama flekice jako smetaju. Poljuljale su me, stvorile su mi određeni nemir, neku vrstu nesigurnosti, pa čini mi se ponekad utjecale i na moje samopuzdanje. Na svu sreću, fleke su i dalje na mjestima koje mogu pokriti, nisu upadne. Pisali su mi djevojke iskustva sa vitiligom na licu, u kosi, na trepavicama itd. Svaki put kad pogledam u svoje ruke ili mi ih neko pogleda osjetim nelagodu. O drugim dijelovima tijela da ne govorim. Blog sam počela pisati upravo iz razloga što je ovo moj bijeg, što me ispunjava činjenica da će moje iskustvo možda nekome pomoći. Pročitala sam bezbroj članaka na puno foruma, razgovarala sam stručnjacima iz različitih oblasti medicine i sve se svodilo na jedno, vitiligo kao i svaka druga autoimuna bolest nemaju specijalni lijek. Stres ih hrani i pomaže da jačaju, divljaju i šire se. Sve ali sve počinje od nas, našeg organizma, stila života, hrane, vode i jačanja našeg imuniteta.
Vitiligo se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće oko 20. godine života. Oko 50% oboljelih razvija simptome između 10. i 30. godine. Podjednako zahvaća oba spola. Nastanak vitiliga pokušava se objasniti pomoću više teorija koje za sada ne uspijevaju u potpunosti razotkriti mehanizme ovog poremećaja. Tok bolesti je nepredvidiv. Spontana pigmentacija je obično nepotpuna, a počinje u obliku smeđkastih tačkica koje popunjavaju depigmentirano područje.
Liječenje vitiliga je vrlo neizvjesno – još uvijek nije pronađen adekvatan lijek te kod svake osobe flekice se manifestuju drugačije, te je i sam intenzitet širenja drugačiji.
Kako Emina kaže, vitiligo je bolest duše i imaju ga osobe koje su emotivnije i srčanije od drugih. Vremenom naučite se živjeti sa flekicama i naprosto ih zavolite.
Volite sebe baš onakvim kakvi jeste.
