Advokat, novinar i analitičar Senad Pećanin večeras je na FACE televiziji prokomentarisao aktuelna dešavanja u Bosnu i Hercegovini sa posebnim osvrtom na lokalne izbore, a koji će biti održani 15. novembra 2020. godine.
Komentar Pećanina prenosimo u cijelosti:
“Predstojeći općinski izbori u Bosni i Hercegovini su vjerovatno posljednja šansa više generacija – ne da nam omoguće raj, već da spriječe sunovrat ovog društva – u džehenem.
Zato mi se čini važnim pokušati ukazati na nekoliko aspekata predstojećih izbora.
Prvo, lažna je dilema da li treba gledati isključivo na osobni profil kandidata za buduće načelnike i vijećnike ili treba obratiti pažnju i na stranke iz kojih dolaze. Za jedan ogromni broj građana jedini nivo vlasti u kojem ostvaruju direktni kontakt sa državom, onaj u kojem se bore za svoja temeljna prava i interese, jeste općinski nivo vlasti. Ogromna većina stranaka predstavlja tek konglomeraciju kriminalnih interesa vrhova partija, koje oni ostvaruju jedinstveno i usaglašeno na svim nivoima vlasti – od općina do gradova, kantona, entiteta i države. Očekivati od općinskih načelnika, recimo iz Stranke demokratske akcije, da se ponašaju prema interesima građana različito od načina na koji se prema interesima Bošnjaka odnosi bračni par Izetbegović je – tragično naivno. Nekoliko prekopanih i još neasfaltiranih ulica uoči samih izbora slika je i mamac za somove među nama, glasačima.
Drugo, jedna od rijetkih dobrih mogućnosti koje pruža izborni sistem u Bosni i Hercegovini je sistem otvorenih biračkih lista, koje nam omogućavaju da ne poklanjamo naše glasove kriminalnim preduzećima koja se zovu političke stranke i koja su u vlasništvu predsjednika stranaka i njihovih Asima Sarajlića. Čak i ako smo demotivirani za glasanje usljed potpunog razočarenja u političke stranke, na skoro svakoj listi se nalaze i osobe koje svojim znanjem i poštenjem mogu donijeti neophodne promjene u društvu.
Treće, smiješno je proslavljati pobjedu na američkim izborima Džoa Bajdena i očekivati boljitak u našim životima, a istovremeno ponovno glasati, recimo, za Nedžada Ajnadžića, Nedžada Koldžu i Ibrahima Hadžibajrića ili Fikreta Prevljaka. Pogubnost glasanja za navedene i slične kandidate je transgeneracijsko pitanje. Mladi, ali stvarno mladi a ne oni poput Senada Hadžifejzovića, trebaju sebi postaviti pitanje: da li zaista žele da “za njiha” i o njihovoj budućnosti, što bi rekao kandidat SDA i predsjednik sarajevskog kantonalnog odbora, odlučuje jedna tako primitivna, neobrazovana i kompromitirana osoba kao što je Fikret Prevljak, po vlastitom priznanju “poltron porodice Izetbegović”.
“Prvi suprug u Bošnjaka” vas pravi budalama: tvrdi da je u protekle četiri godine zaposlio preko sto hiljada ljudi, a samo je u prošloj godini 75.000 građana odselilo iz naše zemlje. Vi, stariji, odlučite da li ćete svoj glas pokloniti stranci u kojoj “prva dama u Bošnjaka” godinama rastura zdravstvo u Federaciji BiH i sve ostalo čega se dohvati i da li ćete mirno čekati kada će na vas doći red da umrete, prije svega zbog toga što ne možete dobiti zdravstvenu uslugu za koju ste odvajali cijelog svog radnog vijeka.
A mi, pripadnici srednje, one generacije kojoj je vjerovatno kasno da iole pristojan život potraže poput stotina hiljada zemljaka na Zapadu, trebamo se zapitati: da li mi stvarno možemo očekivati da primamo ikakvu penziju, sve iako preživimo u zdravstvenom sistemu koji je kreirala Sebija Izetbegović.
Četvrto, jedan od razloga naših sve mizernijih života jeste odbijanje poštenih, stručnih ljudi da se aktivno bave politikom. Politika ne mora nužno biti najprljavija i najnemoralnija djelatnost, kao što je slučaj u Bosni i Hercegovini. Ovakvo stanje je već decenijama zahvaljujući činjenici da jedan ogroman broj građana ne koristi svoje glasačko pravo. Nijedna od vladajućih stranaka nije u prilici da nas decenijama pljačka i obmanjuje zato što su na izborima dobili većinu glasova – oni ne mogu skupiti ni četvrtinu.
Ali, oni nam uništavaju živote zato što našim parama čak i mizernim darovima uoči izbora potkupljuju birače; zato što kradu prilikom prebrojavanja glasova; i najvažnije, zato što ogroman broj glasača ne izlazi na izbore i ne koristi jedinu demokratsku mogućnost da promijeni svoju sudbinu. U ovakvoj situaciji, divim se ljudima besprijekornih karijera, koji se, unatoč svemu, odlučuju začepiti nos, obući ribarske čizme i zagacati u septičku jame bh. politike; onima koji to čine ne iz vlastitih, nego zbog interesa društva i države, koju su na linijama branili i tokom genocidne agresije na našu zemlju, a pri tom nisu zahvaljujući politici od nekadašnjih predratnih kerovođa postali poslijeratni tajkuni.
To je razlog zbog čega se divim ljudima koji su napravili upravo to, poput kandidata za načelnike sarajevskih općina Centar i Novo Sarajevo Srđanu Mandiću i doktoru Hasanu Tanoviću. Za mene osobno, njihov izborni rezultat će biti svojevrstan lakmus-test ovogodišnjih izbora u Bosni i Hercegovini: ako kandidati poput Srđana i Hasana u ovakvoj zemlji ne mogu dobiti podršku građana onda – ništa: stvarno nam je dobro i sutra će biti jadno žaliti se na one koji već trideset godina određuju naše sudbine. Poljski knjževnik Stanislav Lec je napisao:” Iz čega si postao zavisi od genetike; kako ćeš živjeti – zavisi od politike”. A američki književnik Džordž Natan je rekao:”Loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore”. Dakle, definitivno: do nas je”.
