Stare “bosanske kuće”„ŠEPERUŠE“ , građevine koje karakteriše specifičan arhitektonski stil koji se stotinama godina formirao na ovim prostorima, prepuštene su zaboravu i zubu vremena. Danas se rijetko mogu pronaći u, zamijenili su ih moderni stambeni ili poslovni objekti kojima dominira duh savremene arhitekture i moderne funkcionalnosti.
Ove nijeme svjedoke prošlosti i načina života predaka moguće je susresti tek na obodima gradova ili u seoskim sredinama. Usamljene i tužne kao da žele ispričati neku zaboravljenu i tajanstvenu priču o davnim vremenima, kada je unutar njihovih zidova bujao život..
U prošlom vaktu (vremenu) i danas, uvijek je bilo teško doći do vlastitog doma. Sagraditi kuću, posebna je priča. Kuća se ne sagradi preko noći, prođe vremena i vremena od kamena temeljca do krova nad glavom.
Bio je to vakat jako težak, ali valjda je bilo sloge kod ljudi, pomagali su jedni drugima. Ljudi su gradili, stvarali, mučili se, odvajali, štedjeli i veliki dio svog truda ulagali u vlastiti dom. Jer dom je slatki dom, kućica je slobodica. Ali ništa nije vječno. Vrijeme čini svoje. Tako ljudi dolaze i odlaze, a uz ljude u tom procesu rađaju se i umiru i kuće.
Kuće stare ili kako su ih zvali “kuće šeperuše” ili “kuće brvnare” uglavnom su bile uistinu male. Građene su od drveta, zemlje (gline), pjeska, kamena, pa čak i od slame. Uglavnom su bile građene na dva sprata.
Gornji sprat bi bio za boravak svakog inasana, a donji dio je bio podrum ili štala, koja je služila za držanje stoke (hajvana ili blaga)
Rijetka je stara kuća, ispred koje nije bilo grožđe, čokota vinove loze. Domaćini su je njegovali, usmjeravali …od kapije, pa do ispred kućnih vrata.
A kad ljudi odu i vinova loza ostane sama, često dolazi do posebne simbioze vinove loze i napuštene kuće. Vinova loza kreće ka kući, zatvara verandu, ili prekriva cijela vrata. Čudesna, zaštitnička moć, ili činjenica da je biljka penjačica – preuzela ulogu čuvara napuštene kuće.
Neke kuće dožive duboku starost, neke se renoviraju i traju stotine godina, a neke umiru i prije nego budu sagrađene. Neke su već odavno i zaboravljene, samo neki prolaznik možda svrati, ako vidi da ima neka česma, pa dušu da rashladi.
Svaka stara kuća ima svoju priču, priču koja nekad ni kraja nema…
