Za PRESS piše: Mustafa Cerić
„Opasno je da budete iskreni ako niste i glupi”
Sloboda je jedna od najvećih duhovnih i moralnih vrijednosti u ljudskom životu. Bez slobode čovjek nema ni sreće ni uspjeha na dunjaluku. Nema ni vjere bez slobode jer vjera na silu nije priznata ni kod Boga. Sloboda je, dakle, bît čovjekovog bića, a to je njegova slobodna misao i slobodna riječ. Bez misli i bez riječi čovjek ne postoji. Dekart je to ovako definirao: Mislim, dakle postojim – jesam (Cogito ergo sum). A misliti znači da si slobodan da glasno kažeš: „jesam“ ono što jesam i „nisam“ ono što nisam. Odnosno da kažeš da „jest“ ono što jest tako a ono što „nije“ tako da kažeš da nije! Sloboda je, dakle, izbor (ikhtijar) da misliš iskreno i da govoriš pravedno. Ako nemaš slobodu mišljenja i govora, onda postaješ rob laži i krivde. Onda ne postojiš kao ljudsko razumno biće.
Mi u Bosni pamtimo vrijeme kad nismo imali punu slobodu mišljenja i govora, kad je važio takozvani „verbalni delikt“, zbog kojeg su neki ljudi ležali u zatvoru. Danas u Bosni „verbalni delikt“ više ne važi. Možemo reći da smo se izborili za „slobodu mišljenja i govora“. No, sloboda ima i drugu stranu, a to je sloboda od straha i sloboda od bijede. Strahova ima više vrsta, ali najstrašniji od svih je strah od straha od samog života, strah od postojanja ili strah od samo-bitnosti. Čovjek voli da ima slobodu mišljenja i govora, ali mnogo više voli da nikome nije muhtać. U stvari, sloboda od bijede je uvjet da čovjek ima slobodu mišljenja i govora. Jer onaj čija je nafaka ovisna o drugome, nije slobodan ni da misli svojom glavom niti da govori svojim jezikom, već glavom svoga gazde i jezikom svog gladnog stomaka. Vlast koja osigurava ljudima uvjete za njihovo samo-postojanje, tj., za njihovu samo-održanost je pravedna vlast, a ona vlast koja to ljudima ne osigurava je anarhijska vlast, koja ne poštuje vladavinu prava, to je despotska vlast, koja uskraćuje ljudima slobodu mišljenja i govora, a to znači uskraćuje im pravo da postoje, uskraćuje im pravo da žive u svom vlastitom biću, u svojoj vlastitoj hiži, u svojoj vlastitoj domovini.
Nije teško zaključiti da Bosna danas živi svoju neslobodu od straha i neslobodu od bijede. A u neslobodi od straha i neslobodi od bijedi, sloboda mišljenja i govora gubi smisao. Tačno, strah od straha koji danas vlada Bosnom je više vještački nego stvarni, ali se to stanje duha u nas ovdje i sada ne smije zanemariti. Nije ni nesloboda od bijede stvarna, ali je prisutna naročito kod mladih, koji zbog toga bježe iz Bosne, bježe od nedostatka slobode od bijede ne samo materijalne već i intelektualne i duhovne. Zašto i kako smo kao bošnjačka zajednica i bosansko društvo došli u ovo stanje neslobode od straha i neslobode od bijede? Svako može imati svoj vlastiti odgovor na ovo pitanje, ali jedan odgovor mi se neumitno nameće: “glupost“. Da, glupost je protiv pameti, a to je um, kao svjetlo, koje razgoni tamu. Glupost ne dopušta da se u Bosni plamen bosanskog uma rasplamsa. Nije u pitanju sloboda mišljenja i govora, već je u pitanju nesloboda zdrave pameti, odnosno nesloboda od gluposti koja danas Bosnom vlada.
A sloboda od gluposti – šta je to? To je ono stanje kad glupost zavlada umjesto zdrave pameti!
• Glupost je moćnija od volje za slobodom kod onih koji nisu sposobni da misle svojom vlastitom glavom!
• Glupost je jeftina, a sloboda je skupa pa, stoga, slobodu imaju samo oni koji su spremni platiti njenu cijenu, a to je čast, koju časni umovi ne prodaju!
• Glupost je ropstvo, koje ubija ljudsko dostojanstvo!
• Glupost zarobljava ljude tanke pameti i slabe volje da se bore za istinu i pravdu!
• Glupost dijeli ljude na podobne i nepodobne zato što joj se podobni ne protive!
• Glupost ljude reda u stranačke klanove i postavlja im planove na način da svi budu protiv svih!
• Glupost prijatelje zdrave pameti udaljava, a dušmane bolesnih namjera približava!
• Glupost je voditi bitke za tuđe interese a na štetu interesa svoje nacije i države!
• Glupost mrzi onoga koji joj kaže istinu u lice, a voli onog koji je mazi makar sve bilo naopako!
• Glupost povjerava nacionalne i državne emanete ljudima kratke pameti zato što ih može kontrolirati na daljinski aparat!
• Glupost kad se pruži nema toga koji može da joj noge sprži!
• Glupost dugo traje zato što je malo onih koji smiju da joj na put stanu! Ajnštajn je govorio: „Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo što za svemir još nismo sigurni.“
Dragi moji, žao mi je što vam moram reći, ali naša Bosna danas živi u neslobodi od gluposti ili u ropstvu za glupost, koja se širi svuda oko nas, naročito po interesnim portalima, stranačkim listovima i privatnim politikama. Širi se u glavama onih koji nisu slobodni da misle svojom glavom, niti su sposobni da se oslobode ropstva svoje i tuđe gluposti.
A to su oni koji misle da su pametni kad oderu jednog za račun drugoga za sitne pare; koji računaju da ubiti čast jednoga uvećava čast drugoga; koji su spremni oklevetati svakoga na kojeg im gazda prstom pokaže; koji u gluposti vide svoj uspjeh i spas, a u pameti drugoga vide svoj neuspjeh i poraz; koji mogu opstati samo dok moć gluposti traje i dok se oko gluposti okupljaju i oni koji misle da je glupost boriti se protiv gluposti jer u općem kaosu gluposti pametni se sklanjaju ukraj.
Zato, ostavimo glupima neka vladaju svijetom. A pametni neka uživaju u svojoj beskorisnoj pameti. I onako je sve naopako, gdje ni učeni nije više nikom potreban, gdje ni muftija nije više nevin, gdje niko nikome više ne može ili ne smije vjerovati jer svako ima svoju istinu i svoju pravdu.
Pomakni se pameti, neka glupost vlada!
Pa ipak, Bosno moja ponosita, ne daj da te glupost savlada!
Ne dopusti da te glupost zgazi, niti učmalost ponizi!
Ustanite pametni jer glupost se neće nikad sama povući sve dok je zdrava pamet ne pobjedi!
Pobuni se, bosanska pameti, i spasi Bosnu od ropstva gluposti! Amin!