Majčino ranjeno srce
dušom bolnom diše zrak,
vani je sunce
u majčinu životu
vječiti mrak.
Vrela suza niz lice klizi
ojađena , ucviljena
utroba majčina živa rana.
Na posljednji put
čedo svoje sprema
s tugom se bori
mira noćima nema
pa i kad zaspi duša jeca
bolno krikne,gdje su
moja djeca ?
Na javi srce peče
život i dalje teče
duša majčina živa rana
slika djeteta svoga
u srce urezana
suzama isplakana
na vječni počinak
ispraća čedo svoje
u koloni tihoj tabuti
I bijeli cvjetovi
zajedno stoje.
Napisala : Jasna Primorac
………………………
Pokoj vječni svim ubijenim , Svevišnji neka sudi zločincima !
