Prema trenutno dostupnim informacijam tek negdje oko 6.000 naših građana prijavljeno je za glasanje putem pošte za predstojeće lokalne izbore u Bosni i Hercegovini.
Gledano po državama najveći broj prijavljenih dolazi iz Republike Srbije, a ne zaostaje puno ni Republika Hrvatska. Ovo jasno ukazuje da je najveći broj prijavljenih za glasnje upravo bosanskih Srba i Hrvata koji žive izvan Bosne i Hercegovine.
Treba podsjetiti da je rekordna registracija glasača u zadnjih 15 godina za glasanje putem pošte bila 2018. godine kada je bilo registrovano oko 75.000 glasača.
Pitanje je da li je ova brojka od 6.000 registrovanih za ovogodišnje izbore pitanje svijesti naših građana u dijaspori ili je pak u pitanju odnos vlasti prema njima?
Je li moguće da su samo Bošnjaci razočarani u svoje prestavnike, a Srbi i Hrvati nisu u svoje.
Na značaj dijaspore ukazuje se brojnim okruglim stolovima i konferencijama svake godine, ali čini se da se konkretno ništa ne radi za njih. Na konferenciji o značaju dijaspore za BiH naglašavali su i njeni predstavnici, a i predstavnici vlasti, važnost većeg angažmana jedinica lokalne samouprave za bolju saradnju sa iseljeništvom i pružanja kvalitetnije usluge iseljeništvu. Uključivanje potencijala iseljeništva u lokalne razvojne planove u koordinaciji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH također, ocijenili su da bi bio značajan korak naprijed ka kreiranju povoljnih uslova za privlačenje i investicija dijaspore. Brojka sa početka teksta ipak govori da je sve završilo na priči, jer nezainteresiranost bošnjačke bh. dijaspore za njenu matičnu državu Bosnu i Hercegovinu je više nego očigledna.
Šta se to radilo 2018. godine, pa smo imali rezultat, a šta se radi pogrešno danas, pa je rezultat izostao?
Ostaje da vidimo da li će se Bošnjaci probuditi i aktiviritati u ovih dvadeset dana, koliko je ostalo da se registruju i da li će se ove sumorne brojke promjeniti, ali i da provjerimo čija je odgovornost ovakav rezultat.
