U nedostatku vizije i konkretne politike bh. državnici i danas posežu za principom “panem et circenses”, odnosno politikom “hljeba i igara” kojom se pažnja građana skreće s važnih tema, poput nepoštivanja zakona, korupcije, odlaska mladih ljudi i katastrofalne socio-ekonomske situacije, na teme koje zvuče golemo, ali koje nemaju nikakve šanse da postanu sastavni dio sive bh. realnosti, piše PRESS.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik uputio je danas zahtjev za sazivanje sjednice Predsjedništva BiH na kojoj bi se trebalo raspravljati o premještanju Ambasade BiH iz Tel Aviva u Jerusalem. Dan ranije, članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić rekli su kako neće glasati za taj prijedlog što automatski znači da od premještanje Ambasade BiH u Izraelu nema ništa.
Ipak, Dodik je odlučio da se poigra i zatraži zakazivanje sjednice Predsjedništva BiH. Već se može pretpostaviti kako će nakon sjednice na RTRS-u i medijima bliskim SNSD-u pričati kako je on “preglasan”, kako se stavovi bh. entiteta RS ne uvažavaju i kako je samo htio da udovolji SAD-u, iako SAD nikada od BiH nije tražio premještanje diplomatskog predstavništva u Izraelu.
Postavlja se pitanje koja je uopšte poenta zahtjeva Milorada Dodika za zakazivanje sjednice ako već unaprijed zna da njegov prijedlog neće biti prihvaćen? Čemu naknadni vapaji o “preglasavanju” kada je mogao jednostavno ne uputiti zahtjev i na taj način ne biti “preglasan”?
Odgovori na ova pitanja oslikavaju kompletnu realnost politike u Bosni i Hercegovini. Smisao politike nije da se napravi nešto konkretno od čega će građani BiH imati korist već da se generišu dešavanja u kojima će političari imati priliku upravo da pričaju o “preglasavanju” i “ugroženosti”. Na ovaj način nanosi se neopisiva šteta državi Bosni i Hercegovini i svim njenim građanima koji institucije doživljavaju kao nefunkcionalne.
Nije Milorad Dodik jedini političar koji poseže za politikanstvom. To nam je danas dokazao i član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je, svjestan činjenice da takav prijedlog nikada ne može proći u Predsjedništvu BiH, zatražio zakazivanje hitne sjednice Predsjedništva BiH na kojoj bi BiH trebala donijeti odluku o priznavanju Kosova.
Komšić je svjestan da ovu odluku neće podržati Milorad Dodik i da će je u slučaju usvajanja proglasiti destruktivnom po interes entiteta RS kao što je činio i sa svim prethodnim odlukama. U tom slučaju o odluci će se izjašnjavati Narodna skupština RS-a u kojoj Dodik ima apsolutnu većinu. Kao i svaki put do sada, NSRS će na zahtjev Dodika anulirati odluku Predsjedništva BiH.
I šta smo dobili? Dobili smo to da će Dodik sedmicama ili mjesecima pričati o pokušaju BiH da prizna nezavisnost Kosova, da će Dodik na ovom pitanju pod svoje skute staviti opozicione stranke u RS-u poput SDS-a i PDP-a koji se također protive priznanju nezavisnosti Kosova i da će ojačati svoj status kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Jedini dugoročni dobitnik u igri Željka Komšića je Milorad Dodik dok će Komšić ubrati pokoji jeftini politički poen.
Svojom politikom Komšić u nimalo zavidnu situaciju dovodi i člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića. Naime, Džaferović je svjestan Komšićeve demagogije i činjenice da nema ni teoretske šanse da BiH prizna nezavisnost Kosova.
Svjestan je i jasnog stava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji je izjavio kako smatra da BiH treba priznati Kosovo, ali i da su pokušaji u BiH da se prizna nezavisnost Kosova “samo nanijeli štetu odnosima unutar Bosne i Hercegovine i ništa nisu pomogli Kosovu”.
Izetbegović je nedavno poručio da ne vjeruje da će se „među Srbima“ naći lider koji će potpisati nezavisnost Kosova, i ocijenio da će se, ako se to ipak desi, „otvoriti apetiti prema BiH i da će se tražiti kompenzacija za Srbe i Srbiju“.
I kako da se postavi Džaferović u situaciji u kojoj ga je zarad sitnih političkih interesa doveo Komšić? Da glasa za nezavisnost Kosova i omogući Dodiku još jednu telenovelu u sali Narodne skupštine RS-a, a koja će u konačnici rezultirati anuliranjem odluke Predsjedništva BiH? Ili pak da ne glasa za nezavisnost Kosova i time se izloži žestokim kritikama opozicije i tvrdnjama da se boji Dodika?
Dok gubimo vrijeme na bespotrebne stvari koje nemaju ni jedan posto šanse da postanu sastavni dio državnih odluka hiljade mladih ljudi napušta Bosnu i Hercegovinu bježeći upravo od politika i ambijenta koji su kreirali ti isti lideri političkih stranaka.
Da političari kojim slučajem energiju koju troše na politikanstvo usmjere na poboljšanje socio-ekonomske situacije život u našoj zemlji bio bi mnogo bolji.
(PRESS)
