Piše: Mustafa Cerić
Ni krivi ni dužni, Bošnjaci su opet svima krivi što god da urade. Ako podrže Đukanovića, krivi su srpskoj politici, a ako odustanu od Đukanovića, krivi su što Đukanović neće biti više vlast u Crnoj Gori, neće biti “spasitelj” Bošnjaka od srpskog retrogradnog nacionalizma. I umnogome krivi su salonskoj promatračko-bošnjačko-bosanskoj politici u Sarajevu, politici koja se na daljinski brine o tamošnjim Bošnjacima. Ne zna se koja je od ove dvije opcije gora. Zato se Bošnjacima u Crnoj Gori sugerira da biraju od dva zla ono manje. Nemaju priliku da od dva dobra biraju ono veće. Ili ono treće koje im se nudi, ali ga oni od dimne zavjese ne vide.
Iako se nizašto ne pitaju, Bošnjaci su opet na ispitu pred dželatima. Njih se opet pita: s kim ćete vi? Il’ s nama il’ podnož? No, nije problem u njima što pitaju, već je problem u Bošnjacima što su dopustili da im oni takva pitanja uopće postavljaju. A mogu to činiti zato što je nacionalna i državna pamet u Bošnjaka raspamećena, razvučena, razbijena i atomizirana u sitne atome, koje ne spaja ni ujednačena nacionalna svijest ni ujednačeni državn interes o tome da su Bošnjaci svoji na svome, a to znači da nisu ničija moneta za potkusurivanje.
Vjerovao sam da će posljednji srpski genocid Bošnjake opametiti na način da ožive, osnaže i ujedine svoju nacionalnu i državnu svijest na Balkanu tako da svaki Bošnjak i Bošnjakinja osjećaju da imaju svoje vlastito nacionalno biće, svoj vlastiti nacionalni duh, svoju vlastitu nacionalnu dušu i srce te svoju vlastitunacionalnu državu, kao što je svi imaju na Balkanu i u Europi. Jedino Bošnjaci nemaju svoju nacionalnu državu na Balkanu zato što nemaju svoju snažnu državotvorno-nacionalnu svijest, a nemaju je zato što nisu imali vlastitu državu, koja bi razvijala njihovu vlastitu anacionalnu i državnu pamet. Zato su Bošnjaci danas najnezaštićenija nacija na Balkanu. I zato su Bošnjaci jedini fasovali Genocid u procesu raspada bivše Jugoslavije jer ih ni Tito nije ni prepoznao ni priznao kao naciju, već im je zalijepio stignu “Musliman” ne zato da ih zaštiti, već da ih obilježi u Europi poput bijelih traka za Bošnjake Prijedora. Zato Bošnjaci ne umiju biti svoji. A oni koji ne umiju biti svoji, mogu biti svačiji, a oni koji su svačiji, na kraju budu ničiji. Budu moneta za potkusurivanje.
Nažalost, Bošnjaci/Bosanci su propustili povijesnu priliku da izgrade svoje vlastite nacionalne i državne institucije. I zato ih se danas u Crnoj Gori opet pita: s kim ćete vi? Čiji ste vi Bošnjaci u Crnoj Gori? Mila Đukanovića ili Zdravka Krivokapića? Šta vam je u rodu Dritan Abazović? Ništa osim što se školovao u Sarajevu. Ali, Bošnjaci bi mogli učiti od njega kako se postaje lider u Crnoj Gori na način da vas niko ne smije ni pitati: s kim ćete vi ili čiji ste vi? Jer svi znaju da je Dritan Albanac, koji zna šta hoće: Nema izlaska iz NATO! Nema povlačenja Kosova! Nema promjene zastave! Nema promjene himne! Nema promjene europskog kursa! Ko god ne želi da to prihvati, nije naš partner! Da li je baš tako? S ovim pitanjem mi šalju prijatelji propagandni video, gdje srpski nacionalisti s kojima će Abazović praviti koaliciju govore sve suprotno.
Pogledaj video ovdje:
Pa ovu srpsku priču mi u Bosni slušamo svaki dan od Dodika. Slušamo istu kleronacionalističku priču od srpskog patrijarha, srpskih episkopa i vladika. Srpska crkva još uvijek drži svoju crkvu u dvorištu Fate Nane u Konjević polju. Srpska crkva organizira četničko orgijanje u Srebrenici na badnji dan i noć. U Višegraduorgijaju srpske horde s četničkim šubarama, bradama i uniformama. Sarajevska salonska pamet sve to mirno gleda s mindera i viće “ovako se više nemere”, ali nit se miče s mjesta nit se sekira sa srca! Njih se ne tiče što sezbiva u Bosni, ali ih se odjednom tiče to što se zbiva u Crnoj Gori, odnosno to što će biti s Đukanovićem, za kojeg više Bosna nema Sutorina. Mislio sam da je magazin “Slobodna Bosna” sačuvao nešto od bosanskog patriotizma, ali zadnje jeftino obrazloženje zašto je Bosna morala bez pravne borbe predati Sutorinu Đukanoviću je u najmanju ruku neukusno, da ne kažem izdajnički. Nasreću, nisu svi blećci u slobodnoj Bosni.
Ali, u Bosni se ovih dana održava i vježba “Brzi odgovor 2020”, uključujući stalne multinacionalne snage EUFOR-a i snage za brzu reakciju iz Bugarske, Grčke, Mađarske, Italije, Rumunije i Velike Britanije, čime će EUFOR imati najbrojnije vojno prisustvo u Bosni. NATO je na Kosovu, a Crna Gora je članica NATO.
Razumijem što Đukanović cvili i što su Bošnjaci, koju su se privezali uz njegovu politiku u strahu. Volio bih i ja da je Đukanović pobijedio na izborima u Crnoj Gori. U stvari, on je relativni pobjednik, ali je na putu da izgubi apsolutnu vlast, koju je dosada imao. Za to su mu svi krivi osim njega: međunarodna zajednica, koja je digla ruke od njega, uključujući i Berlusconija; Bošnjaci koji nisu s njim u koaliciji; crnogorski demokrate koji su se odmetnuli od njega; DritanAbazović, koji osvaja simpatije ne samo u Crnoj Gori, već i u regiji i svijetu, poput Zajeva u Makedoniji. U politici ništa nije ni sigurno ni vječno. Pa ni Abazovićeva priča, ali je sigurno jedno da se u Crnoj Gori pojavila politička ličnost, kao alternativa Đukanoviću, ličnost koja ima međunarodnu podršku, koju je imao Đukanović, a koju je sada izgubio. Razumljiva je zabrinutost Bošnjaka, koji su bili uz Đukanovića. Ali, nije mi razumljiva njihova logika da im nema spasa bez Đukanovića? Šta će biti s Bošnjacima u Crnoj Gori kad Đukanović jednog dana umre osim ako vjeruje da će živjet vječno kao što je vjerovao i Staljin? Koji je ipak umro!
Bošnjaci moji, pouzdajte se u Boga Svevišnjeg, pouzdajte se u sami sebe, pouzdajte se u svoju pamet, pouzdajte se u svoj duh i dušu, prestanite biti otpad za tuđe interese, ujedinite se u vjeri, sjedinite se u naciji i osnažite se u svojoj državi, kao sve nacije na Balkanu i Europi. Učite se, Bošnjaci moji, politici od Albanaca, koji su postali važni ne samo na Kosovu, već i u Makedoniji, a evo sada i u Crnoj Gori. Albanci nisu to postigli tako što su čekali bilo čiju milost, pa ni Đukanovićevu, već su to postigli radom i trudom na oživljavanju nacionalne i državne albanske svijesti, kao i odgovornost da se sačuva zemlja i uredi država. Albanci su vodili paralelni popis svojih imanja za vrijeme svih režima, koji su vladali Kosovom. Zato oni znaju za svaki pedalj svog privatnog zemljišta koji njima pripada ne samo na Kosovu već i u Preševskojdolini. Zna to i Srbija i zato je uznemirena.
Da li Bošnjaci imaju paralelni spisak svojih imanja u Bosni? U stvari, imaju li Bošnjaci uopće spisak svojih privatnih imanja, spisak kojeg su vodili razni režimi u Bosni od austrougarske do zadnje Jugoslavije?
To je za Bošnjake/Bosance u Bosni krucijalno pitanje. Važnije od pitanja šta će biti s Đukanobvićem? Bit će onako kako je zaslužio. Ne samo on već svi koji su s njim tikve sadili!
Nadam se da se Dritan Abazović sjeća mirisa baščaršijskih ćevapa, lijepih bosanskih ramazanskih somuna i milozvučnih bosanskih sevdalinki, koje bi ga trebale podsjećati na lijepe sarajevske dane i iskrene bosanske prijatelje, koje on neće ni razočarati ni izdati, dok bude vodio historijsku bitku za građansku Crnu Goru, u kojoj će svi građani Crne Gori imati pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
Allahu Svemogući, osnaži nas da nismo muhtać milosti od dželata, niti da pred njima moramo polagati ispit!
Allahu Sveznajući, pouči nas kako da se borimo na putu istine, pravde, mira i pomirenja na Balkanu!
Allahu Milostivi, omili nam slogu u vjeri i naciji! Amin!
