Tužilaštvo Bosne i Hercegovine jučer je saopćila kako je otvorena nova istraga protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića zvanog Osmica, ali i ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića te penzionisanog rukovodećeg službenika OSA-e BiH i aktuelnog člana Drugostepene komisije Vijeća ministara BiH za postupanje po žalbama u predmetima sigurnosnog provjeravanja Muriza Druškića.
“Stavlja im se na teret izvršenje krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja u vezi sa nezakonitim imenovanjem i sudjelovanjem u radu komisije, što je izazvalo za posljedicu stvaranje opće pravne nesigurnosti za postupanje u predmetima sigurnosnih provjera”, pisalo je u saopćenju za javnost Tužilaštva BiH.
Odbrana Osmana Mehmedagića, protiv kojeg je već podignuta jedna optužnica zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja te otvorena još jedna istraga zbog krivotvorenja fakultetske diplome, ustvrdila je kako se “iznimno rijetko dešava da Tužilaštvo BiH daje saopćenja o otvaranju istrage” i da se “očito pokušava utjecati na javnost i na predmet koji se vodi“.
Ono što nikako ne ide u prilog ovakvim stavovima odbrane kompromitiranog direktora OSA-e jeste Treći godišnji izvještaj OSCE-a o odgovoru bh. pravosuđa na korupciju.
“Misija OSCE-a smatra da bi povećanje pristupa informacijama medijima i javnosti o aktivnostima tužilaštava, pogotovo u fazi istrage, bilo dobro mjesto da se počne rješavati ova praznina u pogledu odgovornosti. VSTV BiH, tužilaštva i sudovi trebaju javnosti učiniti dostupnim smislene i detaljnije informacije o istragama, krivičnom gonjenju i suđenjima u predmetima, pogotovo u slučajevima kada postoji izražen interes javnosti”, piše na 16. strani Trećeg godišnjeg izvještaja OSCE-a.
Tužilaštvo BiH u slučaju otvaranje istrage protiv Mehmedagića, Cikotića i Druškića postupilo je u skladu s preporukama OSCE-a. U postupku je sasvim opravdano da se odbrana optuženika i dvostrukog osumnjičenika buni što su javnosti dostupne informacije o silnim nezakonitostima direktora OSA-e, ali to nije i ne smije se pokušavati predstaviti kao “očit pokušaj utjecaja na predmet” jer upravo je obrnuto. Odnosno, odbrana optuženika i dvostrukog osumnjičenika takvim izjavama, koje nisu u skladu s preporukama OSCE-a, pokušava utjecati na tok predmeta tj. diskreditirati u očima javnosti Tužilaštvo BiH. Treba podsjetiti da je strategija odbrane optuženika Osmana Mehmedagića predstavljanje optužnice koju je podiglo Tužilaštvo BiH, a potvrdio Sud BiH, “politički montiranom optužnicom”. Isti argument koristi se za sve krivične predmete u kojim su optuženi ili osumnjičeni kadrovi SDA.
U fazi istrage odbrana Osmana Mehmedagića, koji još uvijek nije saslušan u svojstvu osumnjičenog, ne raspolaže detaljnim informacijama o samom predmetu. To ipak nije spriječilo odbranu da – ponavljamo, uprkos tome što ne raspolaže nikakvim informacijama o predmetu poznatom kao “Sigurnosne provjere” – u startu započne sa sprovođenjem strategije diskreditacije Tužilaštva BiH. I to sve po principu: “Ne znamo ni za šta se konkretno tereti, a znamo da je nevin i da mu montiraju mračne sile iz Tužilaštva BiH“.
Afera “Sigurnosne provjere” nije nimalo bezazlena jer je riječ o predmetu koji se odnosi na pokušaje Stranke demokratske akcije (SDA) da pod svoju kontrolu stavi kompletan respresivni aparat tj. policijske službenike.
Policija pod kontrolom stranke nije služba javne uprave koja radi na čuvanju javnog reda i poretka već je služba koja se plaća novcem poreskih obveznika, a koja političkoj stranci pod čijom je kontrolom služi za obračun s protivnicima, montiranje, zastrašivanje i zataškavanje krivičnih djela.
Ključni akteri ove afere su kadrovi SDA – direktor OSA BiH Osmana Mehmedagić, ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i dopredsjedavajuća Vijeća ministara BiH Bisera Turković. Plan SDA do kosti je ogolila Turković koja je priznala istražiteljima, koji rade na ovom predmetu, kako je imena članova Drugostepene komisije Vijeća ministara BiH za postupanje po žalbama u predmetima sigurnosnog provjeravanja dobila od Kadrovske komisije SDA.
Članovi Drugostepene komisije Vijeća ministara BiH za postupanje po žalbama u predmetima sigurnosnog provjeravanja u suštini trebali bi biti u potpunosti neovisno o politici jer u demokratskim zemljama nedopustivo je da politička stranka odlučuje kojem će se policajcu dati, a kojem oduzeti sigurnosna dozvola – dozvola koja podobnim kandidatima znači “upad” u policijsku strukturu dok onim koji ne rade po mjeri te iste političke stranke znači otkaz tj. protjerivanje iz policijske strukture.
Funkcioneri SDA upravo su imenovanjem političkih kadrova, koji ne ispunjavaju zakonske uvjete da budu članovi Drugostepene komisije, omogućili Osmanu Mehmedagiću da upravlja sudbinama policijaca. Kome Mehmedagić, bez ikakvog obrazloženja i razloga oduzme sigurnosnu dozvolu, taj je završio s policijskom karijerom. Zašto? Iz razloga što je Mehmedagić, zajedno sa svojim kolegama iz SDA, postavio podobne kadrove u Drugostepenu komisiju, a koji će uvijek potvrditi njegovo mišljenje bez ozbira koliko ono bilo neutemeljene. Nakon što Drugostepena komisije potvrdi mišljenje kompromitiranog Mehmedagića, policijskom službeniku uručuje se otkaz.
PRESS je ranije pisao da je posebno zanimljivo u postupanju Osmana Mehmedagića to što je OSA-u podredio obračunu isključivo s policijskim službenicima iz reda bošnjačkog naroda. Mehmedagić je svjestan da, za razliku od SDA koja mu daje bezrezervnu podršku bez obzira koliko udarao na Bošnjake, HDZ i SNSD ne bi tolerisali eliminaciju policijskih službenika u MUP-u RS-a ili kantonima s većinskim hrvatskim stanovništvom putem neosnovanog oduzimanja sigurnosnih dozvola.
Emir, Safet, Elvir, Nermin, Bakir, Mirnes i Senad samo su neka od imena policijskih službenika koji su ostali bez posla zbog sigurnosnih smetnji koje je konstatovao Osmica. Upravo ova imena govore kako afera “Sigurnosne dozvole” nema nikakve veze sa navodnim rušenjem Mehmedagića jer je tobože sposobni Bošnjak. Žrtve Osmicinih malverzacija nisu ni Srbi, a ni Hrvati već upravo Bošnjaci koji većinom imaju zvanja doktora i magistara nauka.
Od 2015. godine do danas Mehmedagića nije zanimalo gdje radi 800 policijskih i drugih službenika koji su učestvovali u genocidu u Srebrenici, a koji raspolažu tajnim podacima u raznim agencijama poput SIPA-e, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, kantonalnim MUP-ovim i MUP-u RS.
Stanjem u obavještajnom sektoru u BiH nije zadovoljna ni međunarodna zajednica. Strane diplome svjesne su koliku prijetnju opstojnosti obavještajno-sigurnosnog sistema BiH predstavlja autokratsko ponašanje kadrova SDA i Osmana Mehmedagića.
Visoki predstavnik Valentin Inzko jedan dio izvještaja koji je nedavno dostavljen Vijeću sigurnosti UN-a posvetio je javnoj sigurnosti, provođenju zakona, ali i “obavještajnoj reformi”.
(PRESS)
