Hrvatski Jutarnji list objavio je ispovjest studentkinje koja ja priznala kako se vara na ispitima na daljinu.
Prenosimo ovu priču:
“Utorak, 10 sati ujutro. Tridesetak nervoznih lica naslonilo se na ekran laptopa profesora jednog zagrebačkog fakulteta. U toku je online pismeni ispit studenata treće godine. Profesor kontroliše koliko može, gledaju li njegovi studenti gore, dole, u stranu, čačkaju li po telefonu krišom ili možda izvan kadra svojih kamera imaju pomagača koji im odgovore ispisuje kao na blesimetru. Zadovoljan je, sve su glave udubljene u ekrane, ali ispred jedne kamere upravo se provodi ingeniozni plan varanja. Jedna će studentkinja ispit proći glatko, a da nijedno slovo neće upisati.
Profesor neće ni primetiti.
Sara, studentkinja treće godine, koja je tom ispitu prisustvovala, pristala je da nam detaljno prepriča kako je tačno izvela “savršen zločin”, ali uz uslov da ne objavimo njen identitet, fakultet koji pohađa kao i ispit koji je polagala. Sara joj, dakle, nije pravo ime. Sistem je, kako nam je ispričala, jednostavno prevariti. Prejednostavno.
Zadaci se rješavaju sami
Prije početka ispita, govori, na svoj je laptop instalirala TeamViewer, program koji se lako može naći na internetu, instalacija traje 30-ak sekundi, a omogućava drugom računaru spajanje i kontrolu na njen. Isti se program, recimo, koristi za rad od kuće, to jest za povezivanje privatnog računara i onog na poslu. Uglavnom, za drugim računarom, kojem je Sara prepustila kontrolu, sjedio je njen prijatelj i fakultetski kolega Nikola.
On će, kako su se dogovorili, ispit polagati za nju upravljajući njenim laptopom na daljinu. Sara se namjestila ispred kamere svojeg računara i glumila da tipka, a Nikola je, imajući kontrolu nad njenim laptopom, rješavao zadatke. Rijetko bi ko primjetio da Sara ne upravlja programom svog laptopa i da se zadaci “rješavaju sami”.
Ne postoji način ni da profesor dokaže da ispit ne polaže ona gledajući samo njeno lice u kameru. Pa čak i da gleda u stranu njenoga laptopa, teško bi zaključio da se zadaci rješavaju kilometrima daleko, s drugog računara. Kada je ispit završio, vratila je kontrolu na svoj laptop, predala odgovore i odjavila se iz programa.
Ispit je položila.
To je, doznali smo među studentskom populacijom, samo jedan od načina kako se može varati na online ispitu. Činjenica da se ispiti na hrvatskim fakultetima zbog korone više ne polažu u ustanovama, nego kod kuće, ispred laptopa, olakšala je, može se pretpostaviti, studentima sklonim “ispitnoj snalažljivosti”. Osim TeamViewera, saznajemo, pojedini studenti služe se i privatnim četovima, pa krišom komuniciraju za vreme ispita, mogu staviti “bubicu” u uho za online usmeno ispitivanje, a neki se ne libe ni ispred kamere svojeg računara smjesiti prijatelja ili kolegu da ispit riješi za njih.
Kao da će profesor to shvatiti
Uglavnom, današnja studentska generacija, digitalni domorci, svakako imaju prednost nad svojim starijim i možda informatički nespretnijim profesorima. Koliko su te metode varanja raširene među studentskom populacijom, teško je utvrditi, a većina fakultetskih profesora s kojima smo razgovarali, s nekoliko hrvatskih fakulteta, ipak smatra da mali broj studenata pribjegava varanju na ispitima. Odnosno, da će na online ispitima varati uglavnom isti oni koji bi pokušavali varati i uživo.
Ipak, koliko god bila mala ta populacija studenata, indikativno je da trik s TeamViewerom, koji smo opisali u uvodu, nije ni najmanje nepoznat među studentima i da se počeo primjenjivati najranije od ljetnih ispitnih rokova prošle godine. Tada su, naime, na popularnoj Facebook stranici Tražim/nudim studentski posao, s više od 145.000 članova, iskočili oglasi pojedinih studenata u kojima traže nekoga da online ispite polaže umjesto njih. Bila je to ponuda za studentski posao, za određenu naknadu, dakako (minimalna satnica je 25,39 dinara).
Usluge varanja
Cijeli je taj događaj na portalu Nepopularna psihologija popratila autorka i apsolventkinja psihologije zagrebačkog Filozofskog fakulteta Dora Petrović, inače posebno zainteresovana za temu akademske etike. U članku koji je ljetos napisala pod nazivom “Tražim/nudim varanje na ispitu”, zabilježila je, među ostalim, da su u najvećoj mjeri usluge varanja na ispitima u toj Facebook grupi tražili studenti zagrebačkog Ekonomskog i Pravnog fakulteta. Ali i da je, kako se cijela operacija razmahala, ubrzo tome na kraj stala jedna savjesna studentkinja koja je nevaljale studente zaplašila objavom: “Samo da znate, svi koji tražite pomoć u rješavanju ispita, pogotovo na Ekonomskom i Pravnom fakultetu, sve je slikano i poslato vašim profesorima i dekanu”. Digla se onda, naravno, pobuna, uvrede su pljuštale, studentkinju su prozivali ali ipak, studentski posao online ispita je utihnuo.
Razlog što se takvo ponašanje ne osuđuje, govori Nina Pavlin-Bernardić, predstojnica Katedre za školsku psihologiju na Filozofskom fakultetu, može biti i u tome što nema povezanosti varanja na ispitima s moralnim rezonovanjem.
Varanje je uvek moguće
– Može se zaključiti da će, u društvu u kojemu se mnogo priča o uspjehu, karijeri, profitu i profesionalnom usponu, a malo o ispravnim načinima kako do toga svega doći, akademsko nepoštenje raste paralelno sa socioekonomskim razvojem.
