Robotski roveri i sonde slijeću na Mars već pedesetak godina, ali kada će na “Crvenu planetu” napokon kročiti čovjek? Stručnjaci vjeruju da su tehnički izazovi gotovo riješeni, ali konačnu odluku donosi politika i zbog toga je budućnost kolonizacije Marsa neizvjesna.
Program NASA o ljudskom istraživanju Mjeseca, Artemis, predviđa ponovno slanje ljudi na Zemljin prirodni satelit do 2024. i korišćenje tamo stečenih iskustava kao pripremu za Mars.
Najambicioznije obećanje o odlasku na Mars izrekao je 1990. tadašnji američki predsjednik Džordž Buš Stariji koji je obećao čovjeka na Crvenoj planeti do jula 2019., odnosno do pedesete godišnjice slijetanja na Mkesec.
Obećanje očito nisu ispunili ni Buš senior niti njegovi nasljednici.
“Vidio sam valjda 10.000 grafika, tablica, različitih ideja o tome kako stići do Marsa”, rekao je Skot Habard, profesor na Stanfordu i bivši zvaničnik NASA. “Ali, to niko nije želio da finansira”.
Misija bi trajala dvije ili tri godine.
Kompanija “SpaceX” Ilona maska i “Blue Origin” Džefa Bezosa grade rakete koje su u stanju prenijeti tone materijala prema Marsu.
Dvadeset godina života i rada na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) umirilo je naučnike kada su u pitanju opasnosti koje bi radijacija i bestežinsko stanje mogli predstavljati na sedmomjesečnom putovanju do Marsa. Bez sumnje, bilo bi posljedica na organizam, ali one se smatraju prihvatljivima.
Ostanak na Marsu trajao bi 15 mjeseci, koliko je potrebno da se obje planete ponovno nađu na istoj strani Sunca.
Temperatura na površini u prosjeku bi iznosila -63 stepeni Celzijusovih, ali za takve situacije postoje zaštitna odijela i zakloni. U slučaju medicinske hitnosti evakuacija je zbog udaljenosti nemoguća.
Kakve nevolje predviđaju astronauti?
Prije svega prelome, ali oni se mogu rešiti gipsom, kaže Den Bakland, inženjer i ljekar sa univerziteta Djuk, koji sarađuje s NASA.
Dijareja, kamen u bubregu i upala slijepog crijeva se mogu liječiti i na Marsu, izuzev onih 30 posto slučajeva upala slijepog crijeva koje se moraju riješiti operativnim zahvatom.
Opširnim ispitivanjem genetike i porodičnog stabla astronauta uveliko se može smanjiti vjerovatnoća da će član posade oboljeti od raka tokom trogodišnje misije.
“U zdravstvenom smislu ne vidim prepreku za odlazak na Mars”, kaže Bakland.
Veliko bi pitanje bila zaštita naselja i vozila od pješčanih oluja. “Mars je jedinstven i po tim olujama”, rekao je zvaničnik NASA Robert Hauard.
One mjesecima mogu blokirati Sunce, što znači da bi u tim razdobljima solarni paneli bili beskorisni. Zato će ljudima tamo trebati mali nuklearni reaktori i za to već postoji projekat. Krajnji cilj je proizvodnja materijala na licu mjesta pri čemu bi se koristili tamošnji resursi, vjerovatno 3D printeri.
Dakle, može se reći da je projekat u početnoj fazi, ali Artemis će poslužiti kao ‘poligon’ za ispitivanje.
Da li su moguće kolonije?
Ilon Mask je predložio kolonizaciju Marsa na način da prva ekspedicija izgradi fabriku koja će tamošnju vodu i ugljen-dioksid iz atmosfere pretvarati u kiseonik i metan.
“Biti vrsta koja naseljava više planete puno je bolje nego biti vrsta koja naseljava jednu”, rekao je 2017. godine.
Robert Zubrin, aeronautički inženjer i pisac, veliki je zagovornik stvaranja “novih ogranaka ljudske civilizacije”. Ogorčen je zbog toga što od posljednjeg ljudskog koračanja po Mjesecu 1972. nije napravljen nikakav napredak.
“To je kao da se Kolumbio prvi put vratio iz Novoga Svijeta i da su mu (kralj i kraljica) Ferdinand i Izabela rekli, ‘pa što onda, mi za to nismo zainteresovani'”, rekao je Zubrin.
Ali, nisu svi uvjereni u to.
“Dosta je tih gluposti”, kaže egzobiolog Majkl Viso iz CNES-a, francuske svemirske agencije. “Imamo čudesnu planetu sa atmosferom, s kisionikom, vodom. Niko nema pravo zavaravati ljude da misle kako postoji ‘plan B’ ili ‘planeta B'”.
Hoće li ljudi osnovati koloniju ili stalne baze na Marsu? Najveća prepreka njihovoj trajnoj prisutnosti tamo je uvjeriti ljude da prihvate puno veći rizik nego na Mjesecu ili MSS-u.
I na kraju, treba istaći da se odande neće svi vratiti.
