U SAD-u je najavljen projekt kojim se želi ispitati kako će se ljudi ponašati kada bi svaki mjesec imali zagarantovane prihode, bez obzira na to jesu li zaposleni ili nisu.
Kako bi se ljudi ponašali ako bi, bez obzira na to jesu li zaposleni ili ne, svaki mjesec imali garantirani određeni novčani iznos koji bi im dala država? Iako se takva ideja na prvi pogled čini neostvarivom, o njoj se sve više raspravlja posljednjih godina, a među inim, popularizirao ju je i jedan od predsjedničkih kandidata u SAD-u Andrew Yang, koji je razmišljao o “besplatnih” hiljadu dolara koje bi mjesečno dobio svaki Amerikanac.
Prije nekoliko godina u Finskoj je čak i napravljen eksperiment u kojem je tokom dvije godine više od dvije hiljade nezaposlenih osoba u dobi između 25 i 58 godina svaki mjesec dobivalo 560 eura. Rezultati su pokazali da su osobe koje su primale novac bile sretnije u odnosu na kontrolnu grupu, dok broj osoba koje su učestvovale u tom projektu, a koje su dobile posao, nije osjetno narastao. Eksperiment nije polučio željene rezultate, a kritizirana je i metoda njegova provođenja te je dio naučnika naglasio kako se na temelju rezultata ne mogu izvući neki zaključci koji bi se mogli primijeniti na cijelo društvo.
U SAD-u sada se priprema novi sličan eksperiment u kojem će učestvovati i prvi čovjek Twittera Jack Dorsey s tri miliona dolara. Projekt pokreće inicijativa nazvana “Gradonačelnici za garantirani prihod” i trebao bi obuhvatiti 14 gradova i čak sedam miliona Amerikanaca. Trenutno postoje brojne nepoznanice oko eksperimenta – nije poznato kada će početi, ko će moći učestvovati u njemu, kao niti cifre koje će dobiti, a predstavnici inicijative lobirat će za nacionalni pilot-program koji bi ljudima SAD-a omogućio garantirana osnovna mjesečna primanja.
Takvi univerzalni garantirani prihodi, nadaju se osobe koje su pokrenule projekt, smanjili bi siromaštvo među ljudima, što bi pozitivno utjecalo na ekonomiju, pogotovo u vremenima koronakrize. Naravno, brojni su i kritičari takve ideje jer smatraju da, ako ljudima država daje “besplatan” novac, oni neće biti motivirani za rad.
S druge strane, postoji i razmišljanje kako bi se ljudi, jednom kada imaju osigurana barem osnovna novčana sredstava, mogli posvetiti traženju posla u kojem će uživati i moći dati maksimum, tj. da neće morati prihvatati poslove koji im se ne sviđaju samo kako bi imali novac za preživljavanje. Zato se i pokreću takvi eksperimenti kako bi se došlo do nekakvih zaključaka što bi većina napravila kada bi imala garantirane osnovne mjesečne prihode.
Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi jedan takav eksperiment izgledao u BiH i kako bi se ponašali ljudi kada bi svaki mjesec imali zagarantovan novčani iznos od npr. 1000 KM.
