Prije 24 godine svijet fudbala je potresla tužna vijest. Mirko Šarić, 21-godišnji fudbaler porijeklom iz Hrvatske, digao je ruku na sebe.
Mirko i njegov brat Martin odrasli su u Argentini i nastupali su pod zastavom ove zemlje.
Mirko se kao dječak priključio podmlatku San Lorenza, te je kasnije bio prepoznat kao veliki talenat i ubrzo je, te 1996. godine zaigrao za prvi tim argentinskog velikana.
Karijera mu je išla munjevito uzlaznom putanjom, a kruna svega toga je bio poziv za mladu reprezentaciju Argentine za koju je odigrao sedam mečeva i postigao dva gola.
Ipak, u decembru 1999. godine, Šarić je zaradio povredu ligamenata lijevog koljena i od tog momenta njegov svijet počinje da se ruši.
Jedini momenat radosti dogodio mu se na privatnom planu, kada mu je djevojka, sa kojom se zabavljao, rekla da je trudna i da će mu roditi dijete. Bio je neizmjerno sretan, pa ni saobraćajna nesreća, propali transfer u Real Madrid i povreda nisu mogli da mu oduzmu osmijeh.
Njegova majka Ivana ipak je željela da se preko DNK testa provjeri da li je dijete njegovo, jer se djevojka, kada Mirko nije bio tu, družila sa nekim drugim momcima i izlazila u provod.
Sumnju je potvrdio i njegov brat Martin.
“Zabavljali su se skoro godinu dana. Izlazio sam u grad i viđao sam je sa drugim momcima. Pričao sam sa Mirkom o tome, mnogo smo se svađali. Razumio sam da je zaljubljen, ali kao brat sam morao da mu kažem istinu, iako je boljelo. Svakako, on je sumnjao također, jer se vratio iz Japana gdje je igrao za mladu selekciju Argentine, a datumi se nisu poklapali. Kada je ‘padalo’ začeće, on je tada bio u Japanu – rekao je Martin.
Mirko je odradio test zajedno sa bebom i djevojkom i ispostavilo se da dijete nije njegovo. Uslijedili su meseci ludila i razgovora, kao i totalne depresije.
On je sa svojim roditeljima otišao kod oca od djevojke i izgovorio prvo što mu je bilo u glavi.
“Znate da ja neću prihvatiti to dijete jer nije moje – kazao je Mirko.
Sa druge strane je dobio totalno neočekivan odgovor.
“Znaš, Mirko, mora da si pogriješio negdje – bio je kratak djevojčin otac.
Nakon toga, otišli su kući i nikada više nisu imali kontakt sa tom djevojkom ili sa njenom porodicom.
Mladi fudbaler nije mogao da preboli šta mu se dogodilo i nastavi dalje da živi. Nisu pomagali ni savjeti, ni ljubav porodice, a ni razgovor sa glavnim trenerom San Lorenza, legendarnim Oscarom Ruggerijem koji mu je preporučio psihijatra.
Jedne noći su ga zatekli u sobi. Nije davao znake života. Presudio je sebi tako što se objesio.
Ugašen je jedan mladi život i potencijalna velika karijera.
Kobni 4. april 2000. godine zapamćen je u San Lorenzu kao dan gdje je zbog tuge jedan golgeter riješio da digne ruku na sebe, piše Kurir.rs.
“Jedan od problema koje je moj brat uvijek imao bio je taj što nije mogao da razumije da postoje ljudi koji namjerno povređuju druge ne razmišljajući o posljedicama. On zapravo nije mogao da razumije zlo”, rekao je Martin u jednom intervjuu.
