Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine dotakla je dno. Od selekcije koja je prije deset godina igrala prelijep nogomet, izborila plasman na Mundijal, dospjela je do tima koju dva puta u kvalifikacijama pobijedi Luksemburg, između ostalog.
Krah “Zmajeva” zanimljiv je i van Bosne i Hercegovine, pa su o tome pisali brojni regionalni i svjetski mediji. Sada je njemački “Spox” napravio reportažu o propasti bh. fudbala.
Noć s 15. na 16. oktobar 2013. godine zauvijek će ostati u sjećanju bosanskohercegovačkog fudbala.
Spektakularan doček
Deseci hiljada ljudi slavili su na ulicama glavnog grada Sarajeva, a njihove zvijezde, koje su kući sletjele u 1:30 iza ponoći, pridružile su se slavlju u otvorenom autobusu koji ih je od aerodroma dovezao do centra, piše njemački Spox.
– Nekoliko sati ranije Vedad Ibišević, koji je tada igrao za Štutgart, postigao je zlatni pogodak u posljednjoj utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Litvaniji.
Navijači su opet morali drhtati, ali u 68. minuti bio je tu Ibišević i pogodio za 1:0. Pobjeda koja je osigurala prvo učešće zemlje s oko tri miliona stanovnika na velikom turniru 21 godinu nakon bosanskohercegovačke nezavisnosti.
BiH je osvojila kvalifikacionu grupu G s istim brojem bodova kao Grčka, ali je imala znatno bolju gol-razliku. Ibišević, Edin Džeko, Miralem Pjanić i kompanija postigli su 30 golova u deset utakmica kvalifikacija.
Safet Sušić, tada već legenda kao igrač i uspješan trener reprezentacije, likovao je: “Moramo igrati napadački fudbal. Bilo bi nepravedno prema navijačima, igri i nama samima da zadržimo tako ogroman talent.
U jesen 2013. godine bh. fudbal je bio na vrhuncu, a danas, desetak godina kasnije, od euforije nije ostalo ništa, navodi Spox.
Ovaj njemački medij navodi kako se BiH od tada nije uspjela plasirati više ni na jedan veliki turnir. Ističe kako su ove kvalifikacije završili na pretposljednjoj poziciji sa tri pobjede.
Spox podsjeća na neuspjele kvalifikacione cikluse nakon Mundijala, sa posebnim akcentom na posljednjih šest godina kada je promijenjeno šest selektora.
– U proteklih šest godina šest različitih trenera pokušalo je pokrenuti novi zaokret. Ali kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2021. i Svjetsko prvenstvo 2022. krenule su po zlu, sa samo sedam bodova iz osam utakmica u ovim drugim.
Velika imena
Od stvarno velikih imena iz vremena slave tu su još samo Džeko i Pjanić, obojica sada već debelo više od 30 godina i više nisu u apsolutnom vrhuncu. Sada su to novi momci, recimo Benjamin Tahirović (20 godina, Ajaks, vezni red), Amar Dedić (21 godina, Salzburg, desni bek) ili Ermedin Demirović (25 godina, Augsburg, napad).
No Savo Milošević, koji je na trenerskoj klupi od kraja septembra, još nije uspio složiti moćnu ekipu.
Umjesto toga, kvalifikacije za EURO 2024. u Njemačkoj postale su najniža tačka u propasti bh. fudbalu od Svjetskog prvenstva 2014.
Ono što je posebno bolno bio je čisti poraz od 1:4 u Luksemburgu sredinom novembra. Protiv zemlje koja nije imala šanse završiti na posljednjem mjestu svoje grupe u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014, kada je bh. fudbal bio na vrhuncu.
Sada je Luksemburg, koji je dobio obje utakmice protiv BiH, treći sa 17 bodova. A BiH je pretposljednja u grupi sa samo devet bodova.
Zanimljivo, Džeko i kompanija još imaju šanse za plasman na Evropsko prvenstvo 2024. S obzirom na to da je 2022. osvojila svoju grupu Lige nacija ispred Finske, Crne Gore i Rumunije, BiH će u martu učestvovati u doigravanju.
A velika tuga bi odjednom i brzo ponovno mogla prerasti u euforiju – zaključuje se u reportaži Spoxa.
