Olivier Jarosz čelnik je švicarske kompanije Club Affairs, koja se bavi konzaltingom i razvojem startegija za nogometne klubove. Svojevremeno je bio jedan od glavnih operativaca Evropske asocijacije klubova (ECA), kao i koautor čuvenog Vodiča za menadžment klubova.
Upoznat je s radom brojnih fudbalskih kolektiva širom planete, ugledni Associated Press ga je nedavno nazvao specijalistom za evropski nogomet, stoga je idealna osoba za razgovor o temi Superlige, koja je doživjela krah svega 48 sati nakon što je objavljeno njeno osnivanje.
Kako ste vidjeli dešavanja u svijetu fudbala ove sedmice, uzokovanih objavom o Superligi?
“Sigurno da smo svi još uvijek u izvjesnom stanju šoka. Sada nam je postalo jasno da je apsolutno sve moguće. U fudbalu se obično odluke donose uz konsenzus, a ovoga puta toga nije bilo. Za početak, sve se desilo bez podrške i odobrenja najvećih institucija. Dakle, imamo tek osnovanu organizaciju koja je odlučila da kreira takmičenje na svoju ruku, bez da je ikoga drugog pitala za mišljenje ili odobrenje. To je možda i validna pozicija, ali mnoge greške su napravljene. Najveća greška koju su ti klubovi napravili jeste da su pokazali nerazumjevanje za značaj sporta, odnosno fudbala”.
Mislite li da je burna reakcija navijača bila presudna za zaustavljanje Superlige?
“Ne, ne. Nipošto. Razlog propasti jeste da su precijenili samu ligu i finansijski aspekt projekta, kao i reakciju politike i sponzora. Britanski premijer Boris Johnson i francuski predsjednik Emanuel Macron, naprimjer, su izašli u javnost sa izjavama da će učiniti sve što je u njihovoj moći da to zaustave, što nije nimalo bezazleno. Stoga ne mislim da je isključivo okupljanje nekoliko hiljada navijača ispred stadiona bilo ključno”.
Vjerujete li da će UEFA sada na neki način sankcionisati inicijatore Superlige?
“Vjerujem da će biti nekih dodatnih reakcija koje će sigurno uticati na određene stvari. Ali pobjednici će u konačnici biti advokati. Fudbalska porodica treba sve klubove, koji su sve samo ne isključivo vlasništvo jednog čovjeka. Uzmite za primjer Manchester United i Liverpool, mislite li da te klubove čine samo njihovi američki investitori? Naravno da ne. Tu je i jedna stvar koju sam pokušao objasniti vašem italijanskom kolegu, a tiče se Andree Agnellija. Njega sada svi označavaju kao glavnog krivca, a zanemaruju ljude koji ga okružuju i savjetuju. Naravno, on je lider, ali nije u redu da sav teret optužbe ponese samo jedna osoba”.
Da li možemo očekivati da će projekt Superlige u budućnosti ponovo biti aktuelan?
“Ako ste slušali šta je Florentino Perez jučer rekao o dogovoru klubova i o tome kako će oni pokušati iskoristiti vrijeme koje je pred njima, mogli ste zaključiti da ideja Superlige nije mrtva. Nikad ne bismo trebali otpisati opciju lansiranja Superlige u nekom drugom formatu. To će uvijek biti mogućnost”.
Drugi format? Ali da Superliga i dalje bude zatvoreni tip takmičenja? To opet ne zvuči kao nešto sjajno za fudbal…
“Sve zavisi od ugla gledanja. Postavit ću vam jednostavno pitanje. Kakve su šanse, recimo, Sarajeva i Željezničara da se plasiraju u grupnu fazu Lige prvaka?”
Možda jedan posto…
“Ok. Kakve su šanse da se Sarajevo onda plasira u Superligu?”.
Nula posto.
“Zapravo to nije istina. Isti je procenat. Zamislite da sad dođe neki bogati investitor i u određeni bh. klub uloži 700 miliona eura. Taj klub automatski postaje idealna mušterija za Superligu, klub koji može kupiti wild card za ulazak u takmičenje. Šta hoću da kažem? Šanse nekog kluba da zahvaljujući sportskim rezultatima dođe do Lige prvaka podjednake su njegovim šansama da, gledano iz poslovne perspektive, dođe do Superlige zahvaljujući novcu”.
Ok. Jedan posto su šanse da u neki naš klub tek tako naiđe superbogati investitor. Istina. Vratimo se sad u stvarnost. U slučaju pokretanja Superlige u budućnosti, koliko bi to štete napravilo siromašnijim ligama i ekipama?
“Mislim da je ovo najveća kriza ikad, koja bi trebala “prodrmati” klubove u BiH i drugim balkanskim državama. Trebaju shvatiti u kakvom vremenu i okruženju žive. Trebaju postati svjesni da su sport i biznis podjednako važni u funkcionisanju kluba, kreirati odgovarajuću strukturu i skicirati jasan plan kako bi opstali u današnjem fudbalskom ambijentu”.
U kojem je sve teže opstati…
“Pa vrlo je jednostavna jednačina. Ko koga više treba? Svi trebaju jedni druge podjednako. Fudbal treba i navijače, igrače, klubove, sponzore, medije, politiku, banke,… Sve je to uvezano u jedan ekosistem. Da li su u tom sistemu klubovi poput Sarajeva, Željezničara, Tuzle ili Širokog manje važni od nekih drugih? To se sami trebaju zapitati – koju vrijednost oni unose u tu piramidu? Vidio sam jednu sjajnu izjavu Jorgea Valdana, koji konstatuje da fudbal ide jednim putem, a institucije drugim, zato igrači ne utječu na ono što se događa u kancelarijama. Tačnije, on želi kazati da svako u fudbalu ima svoju ulogu i da treba raditi svoj posao”.
Na koncu, šta mislite da bi onda trebali uraditi klubovi u BiH kako bi bili što značajnija komponenta u toj piramidi koju pominjete?
“Ovo je poziv na buđenje za manje lige poput Premijer lige BiH, s obzirom da su veliki klubovi sada otkrili svoje namjere i da će tražiti sve više novca. Za velike će ovo biti period preslagivanja i pauze, ali ovaj period zemlje poput Bosne i Hercegovine trebaju iskoristiti da se pripreme za ono što dolazi i da se razvijaju. Pritom njegujući vrijednosti fudbala. Klubovi trebaju početi razmišljati koliki je njihov potencijal i do koje mjere ga mogu razvijati. Koja je njihova pozicija u fudbalskom ekosistemu? Koju strategiju da primijene? Ukoliko ne budu poduzimane odgovarajuće akcije, za tri godine ćemo opet imati istu situaciju, ali tada bi Superliga zaista mogla uspjeti, stoga će to vrijeme biti odlučujuće za one koji nisu razvijali sopstvenu strukturu i oslanjali se isključivo na UEFA”, piše SportCentar.
