Početak 21. vijeka Formule 1 protekao je u znaku dominacije Mihaela Šumahera, koji je posljednju titulu osvojio 2004. godine. Iako se činilo da je “najbrži cirkus na svijetu” u problemu, naredne godine pokazale su da je legendarni Šumi imao itekako dostojne nasljednike. Ovo je priča o njima.
Fernando Alonso
Pred početak sezone 2005 donijeta je odluka da ekipe moraju da koriste isti set guma tokom cijele trke u naredne dvije godine, čime je praktično data prednost timovima koji koriste Mišelin umjesto Bridžstona, koji je tih godina koristio Ferari. To je natjeralo “Skuderiju” da iz korijena promijeni taktiku, a samog Šumahera onemogućilo da na pravi način izvuče maksimum iz bolida. Ipak, čak i da je uspio u tome, pitanje je da li bi osvojio titulu, jer je mladi Španac iz Ovijeda za volanom Renoa bio u naletu.
Prvo je 2005. u trci za Veliku nagradu Brazila krunisao odličnu sezonu tokom koje je sedam puta bio prvi, pet puta drugi i tri puta treći, osvojivši šampionsku titulu dvije trke prije kraja ispred Kimija Raikonena u Meklarenu, dok je treće mjesto zauzeo Šumaher. I naredne godine Alonso je zabilježio sedam pobjeda, koliko i Šumaher, ali je ponovo na ostalim trkama imao bolji rezultat, pa je po drugi put u dvije sezone uspio da bude bolji od Šumahera i ovoga puta spremnog Ferarija.
Nakon dvije titule u Renou, uslijedio je prelazak u Meklaren Mercedes, gdje je bio treći, zatim nakon godinu dana povratak u Reno, ali bez ozbiljnijeg uspjeha, pošto je naredne dvije sezone završio kao peti, odnosno deveti, da bi 2010. prešao u Ferari. Iako je bilo očekivano da u bolidu “konjića” ponovo preuzme primat, Alonso je za četiri sezone tri puta bio drugi, jednom četvrti. Uslijedio je odlazak u Meklaren, četiri godine tavorenja, da bi se 2018. godine dvostruki šampion svijeta povukao iz šampionata Formule jedan.
No, tu nije kraj. U oktobru ove godine poprilično glasno odjeknula je vijest da će Alonso naredne sezone voziti za Alpin, tačnije rebrendirani Reno, i da će cilj biti povratak u sam vrh šampionata, gdje trenutno suvereno vlada Luis Hamilton. Do sada je zabilježio 32 pobjede u karijeri.
Kimi Raikonen
“Ledeni Finac” nije samo svjetski šampion iz 2007. godine, dva puta drugoplasirani i trećeplasirani, već je momak koji već 18 sezona (uz 19. na putu) čitav sport čini neuporedivo boljim i zanimljivijim, i to ne samo zbog svojih vozačkih sposobnosti. Na primjer, Raikonen nijednu od tih 18 sezona nije završio ispod 12. mjesta, dok je samo tri puta za čitavu karijeru sezonu završavao na mjestu slabijem od šestog, ma koji bolid vozio.
Kao što rekosmo, podjednako zanimljive su priče van trkališta, pa je tako poznata anegdota kada mu je tokom trke bilo dosadno pa se zaigrao dugmićima, ili kada je, nakon što je odustao na trci u Monte Karlu, umjesto u boks otišao na svoju jahtu. Nedugo potom, navijači kraj malih ekrana nisu mogli da vjeruju svojim očima kada su kamere snimile Raikonena koji opušteno, okružen gomilom ljudi, bez majice uživa u lijepom danu.
Naredne sezone voziće za Alfa Romeo, a do sada je ostvario 21 pobjedu. Ostaje nam da vidimo do kad će Finac biti dio Formule 1, pošto je bilo priča da bi mogao da se penzioniše, ali je ipak odlučio da se vrati i 2021.
Sebastijan Fetel
Godina kada je Raikonen osvojio titulu biće upamćena po još jednoj stvari – debiju Sebastijana Fetela. Njemac je godinu započeo kao test vozač Zaubera, za čijim volanom je i debitovao na Velikoj nagradi SAD, zamjenivši Roberta Kubicu, koji je prije toga na Velikoj nagradi Kanade doživio nesreću. Sjajne kvalifikacije (sedmo mjesto) i odlična trka (osmo mjesto) donijeli su mu naslov najmlađeg vozača koji je ikada osvojio bod na trci. Kako se Kubica ubrzo vratio, Fetel je dobio poziv Toro Rosa, i od 11. trke u sezoni postao dio ovog tima. Uzvratio je prvo dobrim vožnjama i bodovima u tekućoj sezoni, a potom i prvom pobjedom u karijeri u trci za Veliku nagradu Italije.
Dobio je nagradu za rukija godine, obezbjedio sebi mjesto u Red Bulu umjesto čuvenog Dejvida Kultarda. I uzvratio, što bi rekao onaj film, dobro da bolje ne može biti – vezavši četiri šampionske titule.
Ferari je u njemu video spasioca, ali umjesto podrške ostatka tima Ferari je sa tehničke strane bio sve gori i gori, pa je i Fetel padao. Tako je pred početak ove sezone morao da se praktično pravda riječima “Nisam zaboravio da vozim”.
U kakvom je stanju pokazaće ove godine, pošto bi u Aston Martinu trebalo da ima znatno veću podršku od one koju je imao u Ferariju.
Dženson Baton
U samo dvije situacije u posljednjih 20 godina gotovo čitav svijet je navijao za jednog vozača – 2009. i 2016. godine. Prvi koji je ujedinio ljubitelje Formule 1 bio je Dženson Baton. Pred sezonu 2009. Baton je imao već devet godina staža, i za to vrijeme je u Vilijamsu, Benetonu, Renou, BAR-u i Hondi uglavnom bio na sredini tabele, mada je 2004. godine iznenadio sve i za volanom BAR-a zauzeo treće mjesto. Kada je Ros Bron odlučio da uđe u Formulu umjesto Honde, Baton je dobio poziv, i tada se sve “poklopilo”. Sedam prvih trka u sezoni, šest pobjeda i ubjedljivo prvo mjesto blago rečeno su šokirali ljubitelje Formule 1, a Batonu dopustili da ostatak sezone privede kraju mirno i proslavi titulu – svoju prvu i posljednju u karijeri.
Bron je po završetku sezone prestao da postoji, Mercedes je otkupio 75,1 posto akcija i tako napravio uvod u eru koja će pripasti Luisu Hamiltonu. Ukoliko ne pratite Formulu 1, ili vam je potrebno poređenje, možda je najbolje ako biste uz Batona stavili znak jednakosti sa šampionskim timom Lestera iz sezone 2015/2016. A Baton je ušao u istoriju kao dio jedinog tima koji je imao stopostotan učinak – Bron je svoju jedinu sezonu završio sa titulama i u konkurenciji vozača i u konkurenciji konstruktora.
Baton je karijeru završio 2017. godine u Meklarenu, a ukupno je 15 puta trijumfovao na trkama F1 karavana. Naravno, više se nije borio za titulu, mada je 2011. završio kao drugi, ali ubjedljivo iza dominantnog Sebastijana Fetela.
Niko Rozberg
Drugi put čitav svijet je navijao za jednog vozača 2016. godine, kada je Niko Rozberg predstavljao “malog čovjeka”, vozača koji je trebalo da služi kao podrška Luisu Hamiltonu na putu ka trećoj vezanoj tituli. Umjesto toga, Rozberg se “oteo kontroli”, dobio prve četiri trke, Hamilton je uzvratio sa dvije pobjede, Rozberg je potom došao do novog trijumfa prije nego što je Hamilton vezao još četiri prva mjesta. No, kada se činilo da će Hamilton ipak uspjeti da dođe do preokreta i titule, Rozberg je odgovorio sa tri vezane pobjede, jednim trećim mjestom, i sve zasladio osmim trijumfom u sezoni.
Tu nije bio kraj drami, pošto je Hamilton preuzeo primat i krenuo u juriš u posljednje četiri trke sezone, zabilježio pobjede, ali je Rozberg bio spreman – četiri vezana druga mjesta i osmjeh šampiona dok je saopštavao da se povlači iz Formule 1, sa pet bodova više u odnosu na klupskog kolegu.
Van konkurencije – Luis Hamilton
Da, da, znamo – kako lista vozača koji su obilježili protekle dvije decenije bez Hamiltona? Jednostavno je – o Hamiltonu smo već pisali, i to dosta detaljno, pa bi bilo ponavljanje. A i Britanac je van svake konkurencije, i čini se da ni ove sezone neće biti drugačije.
Počasno spominjanje
Niki Lauda – čuveni šampion nas je napustio u maju 2019. godine, a njegov crveni kačket ostaće večno dio Mercedesa, nakon što je tim donio odluku da jednog od najboljih vozača svih vremena učini besmrtnim tako što će jedna zvijezda na bolidu zauvijek biti obojena u crveno.
Žil Bjanki
Svijetlu budućnost predviđali su mladom Francuzu, ali umjesto da veliki talenat iz manjih kategorija potvrdi u Formuli 1, čitava planeta je sa strepnjom gledala kako Bjankijeva Marusija udara u kran koji je sa staze iznosio bolid Adrijana Cutila tokom trke za Veliku nagradu Japana. Nije se odazivao pozivima sa radija, ni stjuardi nisu uspjeli da ga povrate, a ubrzo je transportovan u bolnicu. Vijesti nisu bile dobre – od tog 5. oktobra Bjanki je bio u komi, iz koje se više nikada nije probudio. Devet mjeseci kasnije, 15. jula 2015. godine, Bjanki je preminuo od posljedica sudara i tako postao posljednja žrtva trke Formule 1.
Mlade nade
Kako se polako bliži kraj karijere aktuelnih šampiona (Luis Hamilton ima 35, Sebastijan Fetel 33, Kimi Raikonen 41, Fernando Alonso 39), oni će mjesto uskoro ustupiti nekim mlađim nadama, a trenutno najviše šansi da se o njima priča i piše u narednim godinama imaju Šarl Lekler, Maks Ferštapen i ovogodišnji debitant, Mik Šumaher. Mada ne bi trebalo zaboraviti ni 22-godišnjeg Lensa Strola, dvije godine starijeg Aleksa Albona…
