Premda se u Zagrebu 2010. zadržao samo desetak mjeseci, navijačima se zavukao pod kožu.
U Hrvatskoj sam bio nedavno, u prolazu na nekoliko dana, i to će za ovo ljeto biti sve – na početku razgovora za Jutarnji Vahid Halilhodžić otklanja ponudu da osvane u maksimirskoj kadrovskoj križaljci.
Sljedeća postaja očekivano je Casablanca.
– U Parizu sam i baš se spremam za Maroko. Otvorili su granice i vrijeme je da se pojavim dolje, nije me bilo tri mjeseca. Imamo dugoročne planove i sve moje ambicije danas su vezane za Maroko jer je izazov velik: pišem povijest ako četvrti put odvedem jednu reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo.
Halilhodžić, 68-godišnjak, vraća se na adresu s koje je zapravo uzletio u trenersku orbitu. Na klupi Raja Casablance je 1997. godine osvojio afričku Ligu prvaka nakon čega je počela maratonska turneja od Lillea i PSG-a preko Dinama i Trabzona do Alžira i Japana. Premda se u Zagrebu 2010. zadržao samo desetak mjeseci, navijačima se “kažem ja” Halilhodžić zavukao pod kožu, zbog čega svaka potraga za sljedećim Dinamovim trenerom novinare dovede na Vahin prag.
– Dinamo je s Bjelicom prešao svoj Rubikon, to famozno prezimljavanje u Europi, nakon čega su uslijedile dobre igre i rezultati u skupini Lige prvaka. Dakle, klub više ne može natrag, javnost i navijači ne bi podnijeli da momčad bude običan prolaznik u Europi ili da na njoj popravljaju gol-razliku. Sve je to u tijesnoj vezi s rezultatom hrvatske reprezentacije, finale Svjetskog prvenstva je vrhunac u našem sportu. Eh, sad… Kako bi klub zadržao taj ‘level’, a jedini na ovim prostorima s pravom računa da može proći grupu Lige prvaka, nužno je dovesti trenera kapitalca.
Matjaž Kek pripada tom razredu, ali se zahvalio na ponudi?
– Nisam imao priliku upoznati Keka, ali sam prateći njegove rezultate i razgovarajući s kolegama shvatio da posjeduje tražene kompetencije i da bi bio rješenje za Dinamo. On s Rijekom nije samo osvajao trofeje, nego je i dobro upoznao europsku konkurenciju, dakle zna što momčadi treba za uspjeh u tom društvu. A treba puno toga. Igrao sam Champions league s Lilleom i PSG-om i znam kako je teško dobiti utakmicu. Sve se treba sjediniti u jednom trenutku, od kvalitete igrača i njihove mentalne snage do trenerove strategije i skautinga njegovih pomoćnika.
Treneri koji isporučuju takve pobjede ne rastu na drveću i obično su vrlo skupi. Dinamo je imao takvog stručnjaka u Bjelici, ali mu je onda htio kresati ugovor?
– Poznajem dobro Dinamovu stvarnost. Premda se baš i nismo džentlmenski razišli, ostali smo u kontaktu i razgovaramo. Dugo godina su europska iskustva frustrirala navijače, bilo je tu i nekih smiješnih epizoda, a onda se u posljednje dvije-tri godine sve promijenilo. Trebalo je dosegnuti tu razinu, Bjelica je složio momčad i igru. Ne samo odličnih prvih 11, nego 18-19 igrača. Plasmanom u skupinu Lige prvaka zaradio je klubu velik novac, podigao je individualnu vrijednost nogometašima. Moj je stav da ne može biti skup onaj trener koji klubu isporučuje rezultate i donosi mu velike financijske benefite.
(Jutarnji.hr)
