Tačno dvije godine i dva dana trebale su Marineli i Dajanu da izgrade kuću u šumi i tamo se presele sa svoje dvoje djece. Grad su zamijenili prirodom i zbog toga nisu požalili. Sve je posljedica odluke da počnu živjeti zdravije.
Prvo smo počeli pripremati zdravu hranu i duže boraviti u prirodi, a onda smo poželjeli vlastiti vrt i voćnjak. Uz pandemiju kovida 19 i ratove u svijetu, lakše je kad znaš da imaš komad vlastite zemlje. Iako izgleda da smo pobjegli zbog stresa, pritiska i kratkih rokova na poslu koji radimo, zapravo smo otišli živjeti u prirodu jer smo tako željeli rekli su. Oboje su i dalje vezani za grad jer ondje rade, ali kao veliku prednost ističu činjenicu da su prije i poslije posla okruženi prirodom.
– Prednosti je puno, a najveća je što nam niko ne sruši snješka kad odemo na spavanje. Šalimo se, najvažnije je što se broj sati provedenih u prirodi značajno povećao u poređenju s periodom kad smo živjeli u stanu. Druga najveća prednost je što, kada živite u prirodi, imate mnogo opcija za dodatne sadržaje. Tako možete postaviti sto u šumu ili, kao mi, napraviti malu sobu za igru ili spavanje u šumi. Zato što živimo u prirodi, možemo doručkovati u šumi, djeca nam spavaju u ležaljkama između stabala, a i vlastito vjenčanje smo organizovali u šumi – pričaju oni za Index.
Tvrde da se, otkako žive u šumi, više ne bore s alergijama iako im je kuća okružena istim stablima kao i stan u gradu. Ipak, život u šumi nije uvijek bajkovit koliko to na prvu zvuči.
– Nestajalo je struje i vode, jednom smo morali kontaktirati komšiju da traktorom očisti snijeg s našeg puta do glavne ceste koja se uredno čisti. Možda je najteža prepreka bila kada je jak vjetar srušio stabla na jedini put kojim možemo izaći iz šume. Ali motorka i dobra volja sve to prevladavaju. Kad čovjek odluči živjeti u prirodi, pristaje živjeti negdje gdje će povremeno nestati vode ili struje, ali sve je to dio cijene koja je jako mala za ono što se svakodnevno dobija – govore nam.
Kroz smijeh kažu “I kada se posvađamo, ne svađamo se oko toga gdje smo došli živjeti. Za nas je ovo bolji način života i nije se teško naviknuti na bolje.”
Otkako su preselili, parcele u blizini kupilo je još 30 porodica
Marinela i Dajan iz Banjaluke preselili su se u prirodu kako bi bili sami, ali njihov potez toliko se svidio njihovim prijateljima i poznanicima da su i sami poželjeli napraviti isto.
– Preko 30 porodica kupilo je parcele u blizini, a oni koji nisu, borave kod nas više nego ikad. Kad nam djeca poslije vrtića uđu u auto, odmah pitaju ko danas dolazi. Jedno je sigurno, društva uvijek ima dovoljno – dodaju. Četveročlana porodica odlučila je preseljenjem sve više aktivnosti iz zatvorenog prostora preseliti u otvoreni.
– Kod nas vrijedi pravilo: što više igre na otvorenom, bez obzira na godišnje doba. To je najčešće nestrukturirana igra, gdje djeci stvaramo priliku, a onda se oni igraju kako žele. Tako smo im napravili vanjsku kuhinju za igru, pješčanik, ljuljaške, stijenu za penjanje ili idemo u šetnje do potoka, beremo gljive i šumske plodove – ističu oni.
Nakon 730 dana, ova porodica nikada nije poželjela vratiti se u stan, a detalje iz svoje svakodnevice u šumi počela je dijeliti na društvenim mrežama.
– Ne mislimo da svako treba živjeti kao mi i ne tvrdimo da je ovo jedini ispravan način. Svako živi kako misli da treba, a mi smo htjeli podijeliti našu svakodnevicu jer to nekome može biti podsticaj da se preseli na periferiju grada ili na selo. Svako odlučuje gdje će živjeti za sebe, a na TikToku se vidi da ima mnogo onih koji su protiv i onih koji su za. Nama je drago kad se povede diskusija i kad se ljudi preispituju, a kamo sreće da neki od njih presele u prirodu – kažu.
O čemu treba voditi računa pri kupovini zemljišta?
Što se tiče konkretnih savjeta, iskustvo im je pokazalo da je najbolje kupiti zemljište koje nije uz glavni put (zbog buke, prašine i vrućeg asfalta ljeti).
Ne treba osuđivati nikoga, svako živi gdje mu se živi i priroda nije za svakoga. Ali benefiti koji se dobiju kada se malo da guzice za kuću, sve se isplati.
– Super je ako zemljište ima šumu jer to znači i puno hlada. Ne treba se bojati građenja infrastrukture ako je zemljište na idealnom mjestu. I mi smo radili pristupni put, dovodili vodu i struju te kopali septičku jamu. To je normalan proces koji nije komplikovan kada se malo istraži. Što je veće zemljište, to bolje, idealno je barem 2.000 kvadrata – navode.
Marinela i Dajan uvjereni su da u okruženju ima mnogo gradova koji još uvijek imaju gotovo netaknutu prirodu na manje od 20 minuta vožnje od centra.
– Nevjerojatno je da je danas u većini gradova jeftinije imati kuću nego stan. Ako to kažete nekom strancu, neće vjerovati. Mi živimo tek 15 minuta od centra grada i vožnja nam ne predstavlja problem – poručuju za Index.hr.
