Mnogo je reakcija i oproštaja od Đorđa Balaševića, kantautora koji je danas preminuo. Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a svoj status je počeo riječima ‘svi smo mi satkani od osjećanje, i mi koji to pokažemo na svoj način ali i svi oni koji to drže u sebi’.
“Kažu da je bolje iskazati šta osjećaš, tako se oslobađaš, olakšavaš sebi. Ja negdje cio život živim baš po osjećaju, često platim cijenu toga ali nekako sa ćeifom, bez preispitivanja, bez grižnje savjesti, čist sam pred sobom i narodom, to sam ja pa kome se svidi svidi, kome ne ne mora ni da sluša ni gleda.
Eto baš danas neki čudan dan, čudan splet okolnosti, razgovora, osjećanja, razmišljanja, jedan od onih dana u životu koje je teško opisati ali i definisati. I upravo danas popodne vraćam se iz Sarajeva ka Banja Luci, cio put nekako vozim sporo, razmišljam, analiziram, planiram. Put mi prolazi u razmišljanju, valjda kada čovek dođe u 40-e može da se osvrne nazad i dobro razmisli kuda naprijed. To su valjda godine kada ako ništa drugo znaš šta nećeš.
Dolazim kući, raspremam stvari, izlazim da prošetam svog psa, na ulazu u zgradu srećem sveštenika. Krenuo je u oblizak stanova da osvešta domove i da blagoslov porodicama pravoslavne vjeroispovjesti. Godinama dolazi isti svećenik uvijek miran, nasmijan, prijatan čovjek nekako baš kako svešteno lice treba biti. Unosi neki mir čak i meni koji ruku na srce nisam neki vjernik.
Nakon što je završio sa davanjem blagoslova domu, pitam ga da sjedne da popije kafu, sok vodu, što on prihvata i kaže. ” Hoću vrlo rado i hoću nešto da vas pitam”.
Naravno rekoh oče, pitajte sve što vas interesuje. Kaže sveštenik recite mi vi ste Vojin Mijatović, vi ste SDP, potvrđujem mu. Sljedeće pitanje “Jeste čuli umro je Balašević”, ja u šoku. Nastavlja sveštenik “to je najveći kantautor, svaka njegova pjesma budi posebnu emociju”, potvrđujem mu to još uvek u šoku, nastavlja” ali evo da vas pitam , što je Balašević toliko mrzeo Srbe”, ja padam u još jedan šok ne mogu da vjerujem šta čovjek priča. Pitam ga, a što je to Balašević mrzio Srbe, ne dobijam odgovor. Ustaje sveštenik i kaže gledao sam vas pre neko veče kod Senada Hadžifejzovića, u pravu ste vi sve ali i ostali moraju da prihvate odgovornost, nisu Srbi genocidan narod, potvrđujem mu i kažem nisu naravno i trebaju svi prihvatiti svoju odgovornost, ali genocid je počinjen to je fakt, ne dobijam odgovor. Kreće sveštenik zahvaljuje se na gostoprimstvu i kaže neka nas dragi Bog čuva, rekoh mu oče kada budemo bilin dobri ljudi tada će nas i Bog dragi čuvati, ode sveštenik bez odgovora.
Sjednem poprilično u šoku pustim Đoletovu pjesmu DUET koju je napisao za Kemala Montena i bacim se u duboko razmišljanje, kako idu note jedna po jedna suze same idu, a u glavi mi je hiljadu misli.
Jedan sveštenik zasigurno dobar čovjek jer ne želim o njemu drugačije da mislim, kaže ti si Vojin Mijatović, ti si SDP, Balašević je mrzio Srbe. Kad prevedem to sve Balašević iako najveći je izdajnik, ja sam izdajnik i to kaže sveštenik. Taj sveštenik je danas sigurno ušao u stotinu stanova u Banja Luci i ovo isto ponovio.
I dalje ide Đoletov Duet, lagano to ,majstor pjevuši Kemi i to baš kroz njegovu čaršiju, žal za svojim drugom, za velikanom, epitaf muzici jednom od najvećih, razmišljam u sebi pa kako neko može da pomisli da je ovaj čovjek bio u stanju da mrzi, a pogotovo svoj narod.
Drže me iste misli i idem dalje, da li sveštenik mislim da je Đole mrzio Srbe kada je u Sarajevu na koncertu rekao,” ako su vas držali na nišanu 5 godina pa mogu i mene na 2 dana”. Pa dragi oče gdje je tu mržnja, šta je tu zlo, ali reći ću ti pa možda nekad i ovo pročitaš, zlo je što su nakon toga Balaševiću pretili što nikad više nije došao u svoju Banja Luku iz vojničkih dana, ali ne zato što je mrzio, već što je bio čovjek i volio.
Evo otišao je oče danas najveći umjetnik, evo sada dok pišem oplakuje njegov posljednji put, cijela bivša država, ali zato što je volio, ne zato što je mrzio. Ono što se nadam oče da je to što si rekao o njemu, a poručio meni tvoja trenutna zaslijepljenost, nadam se da ćeš barem svojoj deci drugačije pričati, jer mrziti mogu samo mali ljudi oče, veliki znaju samo voljeti.
Volim te moja Banja Luko više od svega, ali ovo što pišem danas se događa svaki dan, a nažalost danas je otišao veliki Đole, je l’ ti žao Banja Luko što još jednom nije svratio, meni jeste!!!”, napisao je Mijatović.
