Petak, 25.10.2024.

Nikšić dirn’o u Markale, pa ga Hadžović otres’o: Više pišeš, nego što čitaš i to uglavnom gluposti!

Petak, 05.02.2021. | Na mreži

Nakon Facebook objave zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo Damira Nikšića u kojem je komentarisao događaj, ali i samu godišnjicu masakra na Markalama, na njegovu “adresu” stigle su brojne osude.

“Građani, civili su bili najveće žrtve u posljednjem ratu i to je poražavajuća činjenica”, napisao je Nikšić povodom godišnjice masakra na Markalama.

“Ratni zločini protiv civila su zločini protiv čovječnosti, anticivilizacijski čin, a Markale su jedan od simbola ratnog zločina i stradanja nedužnih civila.

No, postoje i oni koji tvrde da bi Markale isto tako mogle biti i simbol ratnog profiterstva. Neki od njih idu tako daleko da tvrde da se na sarajevskim pijacama generalno, pa i na Markalama, između ostalog radilo i o organizovanoj pljački civila/građana Sarajeva tokom rata.

Kažu da se po basnoslovnim cijenama prodavala ne samo roba koja je švercovana u grad kroz “tunel spasa”, već i sadržaj paketa humanitarne pomoći namijenjene upravo civilima, tj. građanima Sarajeva. (Jedino je, vele, IKAR konzerva dolazila do građana zato što je bila takvog ukusa da je ni gladan pas nije htio jesti pa nije imala nikakvu “tržišnu vrijednost”).”

“Ako je ovo istina, onda to čini masakr na Markalama još tužnijim i kompleksnijim jer su se civili/građani Sarajeva našli na ovom mjestu na današnji dan 1994. ne samo zato što su bili u potpunosti prepušteni sebi, da se sami snalaze i preživljavaju u ratnim uvjetima, već i što su bili izloženi iznudi, tj. prisiljeni da pored švercovane robe kupuju i humanitarnu pomoć koja im je praktično pripadala i koja im je morala biti podijeljena na siguran i organizovan način u toj trećoj ratnoj godini.

Iskreno se nadam da se radi samo o teoriji zavjere. Ali ako je samo dio toga istina, možda je vrijeme da barem nezavisno novinarstvo istraži fenomen ratnog profiterstva za vrijeme opsade.

Danas, pak, sjetit ćemo se s bolom svih nevinih žrtava i svako na svoj način odati im počast. Neka im je vječna slava”, napisao je Nikšić.

Danijal Hadžović, novinar i kolumnista odgovorio je na objavu Nikšića na svom Facebooku.

Post Hadžovića prenosimo u cjelosti:

Dragi Damire Nikšiću,

tvoja objava pokazuje kako to izgleda kad ambiciozni, a ne previše učeni mozak, se krene furati na potrošene radikalno-ljevičarske teorije pa ni na dan kad je desetine građana Sarajeva masakrirano, ne možeš izdržati da nas ne zlostavljaš sa svojom petparačkom mantrom o pohlepnoj vladajućoj klasi koja se bogati na nesreći sirotinje, pa eto, privukli su ljude na pijacu da profitiraju na njhovoj muci, a da nisu, ne bi ih četnici s brda mogli pobiti granatom, je li.

Vidi ovako, upravo je ta pijaca mnogim građanima bila izvor preživljavanja. Roba je stizala na razne načine, dijelom od krađe humanitarne, dijelom od švercera koji su odlazili kroz tunel i vraćali se, dijelom od direktne trgovine s agresorskom stranom.

Jebiga, ne znam koliko ljudi poznaješ oko sebe i kakav si generalno s ljudskim društvom, no oko nas uvijek ima lopova, pohlepnih ljudi ili pak samo trgovaca koji će svaku situaciju koristiti, pa i rat, da nešto obrnu. Nema rata bez profiterstva, pljačke i ratne trgovine. I nekom to, koliko god grubo zvučalo, na kraju predstavlja i jedini izvor spasa. No to nije suština masakra na Markalama, nego činjenica da su monstrumi s brda ciljano pobili nevine i bespomoćne ljude

I mi Sarajlije tačno dobro znamo koliko je roba koštala, kako je stizala i ko se bavio švercom, a ko krađom. Mediji su o tome napisali desetine i stotine tekstova. S obzirom da si u ovaj grad imigrirao prije nekoliko godina mogao si ove stvari vrlo lako provjeriti i proučiti da su te zanimale.

No ti pokazuješ da ni nakon godina življenja u Sarajevu o ovom gradu blagog pojma nemaš, pa kao vanzemaljac nam saopštavaš senzacionalnu vijest da se u ratu neko bavio i ratnim profiterstvom i i krađom humanitarne, i još prozivaš novinare da to istraže.

Ma bravo majstore, kako si samo to uspio otkriti. Ako mene pitaš, mislim da je krajnje vrijeme da konačno počneš malo više čitati nego što pišeš, jer očito je da puno više pišeš nego što čitaš, i to uglavnom gluposti.