Jutros su mediji objavili oficijelnu najavu koja je dva puta poslana medijima kao važna vijest iz Predsjedništva BiH da će „Predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i član Predsjedničtva Željko Komšić u četvrtak, 29. oktobra 2020. godine u 18, otvoriti počasni konzulat Bosne i Hercegovine u Beču“.
Izjave i ponašanje povodom ovog događaja su na ogoljen način pokazali Komšićeve male domete koji prave veliku štetu u vremenu kada Vladajuća četvorka i Predsjedništvo moraju biti lideri borbe protiv korone i razornih efekata po zdravlje, društvo i ekonomiju naše zemlje.
Poznato je da nikada otvaranju nijednog počasnog konzulata naše zemlje nisu prisustvovala po dva člana Predsjedništva. U vremenu pandemije nijedan svjetski državnik, ukoliko bi uopšte to bilo za šefa države, ne bi sebi dozvolio ništa više osim eventualnog video „prisustva“.
Nisam mogao vjerovati da u vremenu kada korona divlja po našoj zemlji kao nikada do sada, kada se poslije skoro pola godine ne može ući u trag da li kupljeni i donirani respiratori uopšte rade, kada stranke dvojice članova Predsjedništva drže gradjane sarajevskog kantona kao taoce vlade bez parlamentarne većine, kada se ekonomska i socijalna kriza produbljava … da dva člana Predsjedništva prave od ove institucije džabnu turističku agenciju.
Zato sam na tviter stavio kratku poruku. „ Istorijski događaj – ovako nešto se nije desilo u istoriji naše države. Nova tužna slika naše spoljne politike i nedostatka svijesti o vremenu i prostoru u kojem živimo. „Baba se češlja, a selo gori“! Sve mi je jasno samo se još Džaferoviću čudim!“
„Ako se tviteraš Lagumdžija toliko prepao korone, ja sam spreman da mu uzmem bris i gurnem štapić“ je bila brza Komšićeva reakcija koja je , na žalost, pokazala kako smo se doveli u situaciju da nas, uz časne izuzetke, vode i predstavljaju mali šaneri i jeftini populisti umjesto državnika i stručnih ljudi.
Ova kratka izjava zaslužuje mnogo veći komentar jer, u ova teška vremena, sadrži ogroman jad i bijedu u koje su nas mali lideri i veliki populisti uveli.
Ovim je Komšić ponovo pokazao koliko je ljudski mali, te zbog čega se već navikao da se vrti samo po svojim intelektualnim plićacima. Ne pada mi na pamet da se spuštam na taj nivo, pa da javnost obavještavam od koga je toliko toga naučio poslednjih godina pa tako i uzimanje brisa i guranje štapića koje su mu radili toliko puta.
Kao „stručnjaka“ za koronu i propratne pojave od njega se očekivalo da konačno progovoriti o nabavci respiratora i uredjivanju zdravstva u Sarajevu koje je toliko želio da ima u svojojoj političkoj „zoni odgovornosti“.
Žalosne činjenice su neumoljive i ne mogu se promijeniti njegovim omiljenim sportom – kafanskim mahalanjem.
U poslednjih par sedmica dva navedena člana Predsjedništva su dva puta preko Beča išli u Brisel pa su mogli puno toga u Beču uraditi. Istina Komšić je pred put u Brisel izjavio da ne zna zašto tamo idu, pa po toj logici mu je opravdanje što nije znao ni šta bi radio u Beču. Ako je već neko trebao da bude na otvaranju počasnog konzulata, iz poštovanja prema časnim ljudima, patriotima, koji su sve to organizovali, onda je to mogla uraditi Ministrica vanjskih poslova, koja je za razliku od dva člana predsjedništva, bila u zvaničnoj i to petodnevnoj posjeti Beču prije par sedmica.
Umjesto da nam podvaljuju svoje medjunarodne „uspjehe“ dovoljno je da navedu bilo kojeg Evropskog šefa države koji je u vrijeme najveće krize sa koronom otišao bilo gdje, osim ukoliko se nije radilo o izuzetno važnoj zvaničnoj medjudržavnoj posjeti. Neka navedu i jednu zvaničnu medjudržavnu posjetu, na poziv domaćina, ove godina šefu države osim poziva koje smo imali iz Slovenije, Sjeverne Makedonije i Albanije.
Valjda su zbog toga ovo putovanje i pokušali „zamaskirati“ kurtoaznim i radnim susretom Predsjedavajućeg Predsjedništva sa Austrijskim kolegom kada se čovjek već našao na otvaranju počasnog konzulata. I tada ostaje pitanje koji je to neturistički razlog bio za ukazivanje drugog člana Predsjedništva na ovom putovanju.
Naša spoljna politika i zvanične medjudžravne posjete su svedene na tako nizak nivo koji nema ni jedna zemlja iz našeg regiona. O ostatku Evrope nema smisla ni govoriti.
Naša unutrašnja politika, obećane reforme i vladavina prava, evropski put i NATO članstvo, ekonomska i socijalna strategija u doba korone su samo neka od pitanja na koja bi, sa svojim koalicinim partnerima, najmanji član vladajuće četvorke (Dodik, Čović, Izetbegović, Komšić) morao da odgovara a ne da se smuca po turističkim destinacijama o državnom trošku.
Pošto se već šest godina ne bavim politikom, kao što sam to radio godinama prije toga, sada imam pravo i gradjansku obavezu da uz košpe i tviter, ili na sličan način, govorim o tragičnom stanju u kojem se danas nalazimo kao i perspektivama koje možemo otvoriti.
