Pjevač Mirza Selimović progovorio je o empatiji i objasnio koje očeve riječi koje će zauvijek pamtiti, što mu je pomoglo da korača ispravnim putem kroz život.
Mirza je u razgovoru za Grand otkrio kako reaguje kada ga emotivno dotakne neka pjesma, a istakao je i da mu uprkos svojim stavovima nije teško da ocjenjuje takmičare u emisiji „Nikad nije kasno“, što ga očekuje u sutrašnjoj epizodi popularnog šoua.
-Ne volim da ocjenjujem, generalno nisam taj tip, ali kada je riječ o emisiji „Nikad nije kasno“, tu je drugačiji koncept. Ona je više „friendly“, kako bih rekao. Volim da pjevamo i da se družimo, a ukoliko imam neku ozbiljniju sugestiju za nekoga, više to volim da kažem iza nego pred kamerama – rekao je Mirza.
Pjevač je objasnio i kako reaguje kada ga dotaknu emocije.
Svi mi koji se bavimo ovim poslom smo emotivci i nosimo osjećaj empatije u sebi. Zato mi se dešava da sve što treba u nekom trenutku da me pogodi stvarno me i pogodi. Kada mi se dogodi da vidim neke teške momente i meni samom bude teško da to gledam, ali mi sa druge strane bude drago da neki ljudi koji možda nisu ostvarili neke svoje snove u davnim vremenima imaju priliku da to ostvare kroz ovaj format – ispričao je Mirza.
On je stava da je za sve zaslužna empatija, ali i da je emocija koju proživljavaju umjetnici dok izvode neku pjesmu veoma korisna.
-Mislim da su ti ljudi i ostali normalni zahvaljujući poslu kojim se bave. Najbolje je kada je muzika isotvremeno i hobi, ali i život, kada ti možeš da prehraniš porodicu od toga – rekao je Mirza i naglasio da empatija ne može da se nauči.
Ne može se to naučiti. Jednostavno takav si. To ti je od Boga dato i zato su ti ljudi koji su umjetnici uvijek bili osjećajni. Rekao bih možda i više nego neki ljudi koji bi trebalo da budu osjećajniji, poput recimo političara koji bi i trebalo da brinu o narodu. Oni baš i nemaju toliko te empatije. Zbog toga su umjetnici i bili uvijek na udaru, i govorilo im se da šute. Kažu, „šuti svoj ti posao gledaj“ – ispričao je pjevač.
Mirza je istakao i da je vremenom ipak uspio da nauči kako da kanališe svoja osjećanja, a i kako da razlikuje osobe po karakteru i da ne živi u zabludi da su svi odreda dobri.
-Ovo je lijep posao, volim to što radim. Sjećam se da mi je jednom prilikom mi je otac rekao da svojim stavom kako su svi dobri i kako je sve oko mene dobro, sjajno i bajno neću daleko kroz život. Tako da sam u životu vremenom naučio da razlikujem dobro i zlo, da ljude koji mi odgovaraju držim blizu, a od ovih drugih da se malo distanciram. U suštini teško je biti umjetnik, naročito kada se govori o empatiji, ali ja biram uvijek ovu stranu, meni lepšu. Nešto što više osjećam – objasnio je Selimović.
