Majka jednog od najpopularnijih mladih repera, Mihajla Veruovića Vojaža, Žana, sada je prvi put progovorila o danima neposredno prije, ali i tokom atentata na tadašnjeg premijera Srbije, dr Zorana Đinđića, kada je ranjen i njen suprug Milan, koji je bio njegovo osiguranje. Atentat na Đinđića, izvršen je 12. marta 2003. godine, ispred zgrade Vlade Republike Srbije.
Vojažova majka je otkrila koliko je zapravo sve to bilo teško.
“To su bol i borba. Bol za onim što smo izgubili, a borba da preživimo. Taj događaj je bio nevjerovatan. Nekoliko dana prije samog atentata ja sam osjećala strašne nemire. Tog jutra sam, kao i svakog jutra, otišla na posao, tada sam radila na odjeljenju za elektrofiziologiju. On ulazi i kaže meni: “Žana, bio je atentat na premijera.” U tom trenutku imam 29 godina, koliko je imala moja majka kada je ostala udovica… i bio je rasporen kao životinja i tada se javlja prva sumnja da je nešto moglo da se desi… nakon ranjavanja i onda je tu nastao haos. Dan poslije toga pronađeni su dokazi da su u klompama imali određene kartice koje su koristili za marifetluke”, rekla je Žana za podkast “Poster”.
Vojažov otac Milan je tog dana bio na dužnosti, zbog čega je bio ranjen.
Mladi reper je u više navrata istakao da mu djetinjstvo uopće nije bilo lako:
“Nakon Zoranovog ubistva mafija je prijetila mojim roditeljima, čak su i mom bratu i meni životi bili ugroženi. Majka i otac su se plašili za našu sigurnost i zbog toga su odlučili da se odselimo iz Srbije. Otišli smo u Strazbur u Francusku. Imao sam godinu i po dana, a brat nepune tri. Roditeljima je bilo mnogo teško. Trpjeli su veliki pritisak i dugo su živjeli u paranoji šta će i kako dalje. Postoji tu mnogo stvari koje ja još uvijek ne znam, zbog toga ne mogu u potpunosti da se otvorim na ovu temu, ali znam da nije bilo nimalo bezazleno – rekao je Vojaž svojevremeno za medije, pa dodao:
“Bili su svjesni da jedino njih imamo na ovom svijetu. Zbog cijele situacije brat i ja sve do polaska u osnovnu školu nismo mogli da imamo mnogo drugara i da se socijalizujemo, već smo uglavnom bili okrenuti porodici. Zato su se roditelji potrudili da nam pruže sigurnost kod kuće, jer da smo izgubili povjerenje u njih, izgubili bismo sve”, prenosi Telegraf.
