Pjevačica Rada Manojlović je neko ko ne skida osmjeh sa lica, a otkako se pojavila na javnu scenu, njenu karijeru nikada nisu pratili skandali.
Međutim, poznato je da je njen život obilježila velika porodična tragedija, kada je veoma mlada ostala bez majke, koja je bolovala od teške bolesti. Rada je više puta govorila o bolnoj temi, i svaki put sa knedlom u grlu.
„Najteži period u mom životu bio je kada sam ostala bez mame. Umrla mi je na rukama. Tu bol sam potisnula duboko u sebi da bih mogla da nastavim da živim i funkcionišem. Trudim se da ne razmišljam o tom gubitku, ali se svakog dana sjetim moje Mirjane. Zahvalna sam Bogu što se sve desilo pred mojim očima, što sam je držala za ruku dok je umirala. Užasno bih se osjećala da sam negdje radila dok je ona napuštala ovaj svet. Jedina utjeha mi je to što sam bila uz nju u posljednjim momentima. Te slike ne mogu da izbacim iz glave i samo ljudi koji su doživjeli nešto slično mogu da me razumiju. Kada krenem da razmišljam o mami, uhvati me tuga, depresija i crne misli. Zato se trudim da ne razmišljam. Ubijedila sam sebe da je moja mama negdje na putu i pravim se da smrt ne postoji. To je za mene jedini način da živim sa tim“, ispričala je Rada jednom prilikom za domaće medije.
Ona tvrdi da je njena majka preminula uslijed greške ljekara, koji su pogriješili u Mirjaninom liječenju…
„Moja majka umrla je greškom ljekara. Imala je karcinom grlića materice, i to je onaj tip koji je u preko 90 poato slučajeva izlječiv. Kada je imala 37 godina, konzilijum ljekara je odlučio da neće da joj vade matericu i jajnike jer će možda željeti još da rađa. Liječili su je na druge načine. Ostavili su tempiranu bombu u njoj, koja je kasnije eksplodirala. Suluda mi je ta njihova odluka, jer bi joj doktori danas sigurno odmah sve izvadili, posebno što je ona tada već imala dvoje djece. Igrali su se njenim životom i moja sestra Maja i ja ostale smo bez majke“, rekla je Rada.
“Nisam odbolovala majčinu smrt”
I poslije mnogo godina kasnije, Rada se ne miri sa gubitkom majke.
„Nisam odbolovala maminu smrt, a već sam nastupala poslije deset dana. Morala sam da zaradim novac za naše sulude običaje: daće i ostale stvari. Niko me nije pitao da li mi se radi, već samo kažu: ‘Idi pjevaj’. Ja pjevam, a tijelo mi drhti, duša mi se raspada.“
