Davor Dujmović za mnoge je ostao nezaboravni Perhan iz filma Emira Kusturice “Dom za vješanje”, a pamte se njegove role i u “Ocu na službenom putu” i TV serijalu “Top lista nadrealista”. Bio je vanserijski glumački talent, smiješila mu se velika karijera, ali je sudbina htjela drugačije.
Sudbonosni susret
Davor Dujmović rođen je 20. septembra 1969. godine u Sarajevu. Nakon osnovne, upisao se u Muzičku školu u Sarajevu i svirao je klavir.
“Bili smo siromašni. Nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i tu sam vježbao”, prisjećao se Dujmović.
Pričao je kako ga je asistent Emira Kusturice, Ćiro Mandić, vidio kada je pio sok s ocem u jednoj kafani kraj pijace Markale, gdje mu je otac radio. Pozvali su ga na audiciju za film “Otac na službenom putu”.
Susret s Kusturicom obilježit će njegov život.
Nakon ovog filma glumio je u “Strategiji švrake” (1987), a godinu kasnije snima “Dom za vješanje”. Briljirao je u ulozi Perhana, poredili su ga s Dustinom Hoffmanom, Evropa ga je primijetila…
Pamte se njegovi skečevi u “Nadrealistima” s Brankom Đurićem Đurom “Džasmine, Džasmine, dira me Hakala“.
Početkom devedesetih Davor je ušao svijet droge. Pokušavao je da se liječi u nekoliko navrata, ali bezuspješno.
“Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo ‘ja sam mal’, pa sam radoznao’, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću”, govorio je.
Kada je počeo rat iz Sarajeva je otišao u Beograd, kod rođaka, i tada je uspio da ostvari u još jednu ulogu u Kusturicinom filmu, “Underground”.
Izgubio grad
Poslije rata je u Banjoj Luci osnovao Fond za kulturu, a potom otišao u Sloveniju kod djevojke. Na pitanja o budućnosti odgovaro je da su komplikovana, jer je izgubio grad.
Slobodno vrijeme provodio je u prirodi s konjima, boreći se s velikom depresijom i alkoholom, uz riječi: “Čekam da se zemaljska kugla smiri”.
No to nije dočekao. U Sloveniji, u Novom Mestu je, nažalost, 31. maja 1999. godine, izvršio samoubistvo.
