Nataša Bekvalac je imala 17 godina i već je znala da će muzika biti njena profesija, dok je njen tadašnji dečko, pasionirani ljubitelj motora, uspješno studirao arhitekturu. Bila je to njena prva velika ljubav, ona iz osjetljivih tinejdžerskih godina, koja se ne zaboravlja. I on je volio nju, ali imao je još jednu strast – moćne dvotočkaše.
Cijeli svijet je bio njihov, cijeli Novi Sad ih je znao. Često su krstarili gradom na motoru. Nažalost, strast prema brzoj vožnji koštala ga je života. Da zlo bude veće, tragedija se dogodila samo nekoliko desetina metara od mjesta gdje se nalazi kafana Danila Ikodinovića „Tako je suđeno“.
Očigledno je suđeno bilo i lijepoj pop zvijezdi da se zaljubljuje u momke koji obožavaju motore i ne znaju za strah. Ali, kada brzina i šljašteći hrom jednom uđu u krv, stvaraju posebnu vrstu zavisnosti od koje se nije lako spasti.
Iako u to vrijeme više nisu bili u vezi, a Nataša je uveliko snimala svoj prvi album, vrlo teško je podnijela gubitak. Rana je zarasla ali – ožiljak ostaje. Posvetila mu je i jednu od svojih najljepših balada, „Miris“.
Jednom prilikom, dok su još bili zajedno, Danilo Ikodinović otkrio je da su motori i brza vožnja jedino oko čega se svađao sa Natašom. Proslavljenog vaterpolistu upravo je pad sa „jamahe“ umalo koštao života, kasnije možda i braka sa zanosnom pjevačicom.
Desilo se to 2008. godine, kada je pri brzini od 170 kilometara na sat izazvao tešku saobraćajnu nesreću. Bila je to, priznao je, njegova najveća životna greška, prenosi Kurir.
