Posvetio joj je najtužniju pjesmu
Toma Zdravković pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu.
Najtužnija pjesma Tome Zdravkovića napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju. U pitanju je pjesma ‘Buket bijelih ruža’ koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitivno krije najtužniju, istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.
Naime, Toma Zdravković je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studenticu Slavicu. Volio ju je toliko da je maštao o odlasku pred oltar s njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu s poznatim i nepoznatim muškarcima što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i prekidali, iako su jedno prema drugom gajili snažne osjećaje.
Jedna situacija sa Slavicom bila je veoma neugodna.
‘Mojoj prvoj probi nazočili su nogometaši Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmjehivali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora obići neke prijateljice. Što sam mogao nego se složiti. Vratio sam se u pustu sobu hotela ‘Balkan’, a ona se pojavila tek poslije ponoći’, kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju, dobio je telegram u kojem ga je liječnik koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da ga želi vidjeti. Kad je stigao u Sarajevo, nije je mogao prepoznati jer je izgubila 30 kilograma. Toma zbog nastupa nije mogao ostati sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije stigao mu je novi telegram kojim je obaviješten da je njegova ljubav umrla.
Pogođen njenom smrću, napisao je najdriljiviju pjesmu u karijeri.
‘Umrla je u Sarajevu, pokopana je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svjež grob tek položiti buket belih ruža. Sedam, osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava s kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, s dugim nogama u plavim trapericama, izgledala je kao prava ‘babaroga’, pričao je Toma jednom, objašnjavajući kako je nastala pjesma ‘Buket bijelih ruža’.
