Domaća muzička scena je 2011. godine ostala bez velikog umjetnika, muzičara Ljubiše Stojanovića Luisa. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći, a u tom trenutku imao je 59 godina. Luis je za sobom ostavio šestero djece: sinove Miodraga – Miću, Marka, Sergija i Andreja, i kćerke Maju i Elu Mitu.
Njegova biografija po mnogo čemu je specifična i bogata, i djecom i uspjesima i ljubavlju. Luis se s prvom suprugom vjenčao mlad, a brzo su dobili sina, ali se i razdvojili.
– Nisam osoba koja može da se veže za jedno mjesto. Ona je smatrala da treba da budem prosvjetni radnik, a ne muzičar, i zato me je napustila 1979. godine, kada sam bio u vojsci. Kada je izbio rat u Sloveniji, ona se ubila, pričao je Luis.
Rekao je sebi da se više neće ženiti, a onda je upoznao Dubravku, s kojom je bio 18 godina u braku i dobio još dvoje djece, koji su krenuli njegovim stopama, Marka i Maju. I od nje se razveo, ali su ostali u dobrim odnosima. Nevjenčanu suprugu Silvanu upoznao je slučajno, kada je došla kod njega u studio s drugaricom.
Supruga Ljubiše Stojanovića Luisa, Silvana, bila je gošća u Sceniranju na Kurir televiziji, gdje je govorila o neobičnoj intuiciji 40 dana prije smrti supruga. Ona kaže da ju je neobičan osjećaj obuzeo kada je poginuo pjevač Darko Radovanović, svega četrdeset dana prije njenog supruga.
– Odlazak Darka je bio 40 dana prije njegovog udesa. Mi smo se svi potresli. Toliko sam bila potresena da sam čitala intervjue i tekstove o tom događaju. Mislila sam u sebi kako je sad toj ženi, tom djetetu… Bila je to kao neka priprema, nešto što mi nije bilo svojstveno. Darko je sahranjen u Sremskoj Mitrovici, a Ljubiša je toliko žurio da se vrati s nastupa da ode na sahranu. Imao je potrebu da pjeva u njegovu čast. To nam je bila čudna situacija, a takve se pamte – otkrila je Silvana.
Otkrila je da je, nakon njegove smrti, kada uspava djecu, često išla u njegovu muzičku sobu i tamo plakala:
– O tom periodu, neposredno poslije nesreće, sjećam se kao u nekim fragmentima. Dešavalo mi se, kada uspavam djecu, da odem u njegovu muzičku sobu. Imao je garažni prostor u kojem je držao sve, od garderobe do svih stvari koje su mu bile drage. Kada znam da mi djeca spavaju, ja se tamo zatvorim, samo sam tamo mogla da dam oduška i da iskanališem emociju. Sjedim, plačem i opuštam emociju bola i tuge uz njegove pjesme. Pred djecom nisam smjela da plačem. Kad god mi se desilo da zaplačem pred njima, svi su počeli da rone suze.
Potom se osvrnula na pjesme koje su joj najteže za slušanje:
– Najteže pjesme, a pogotovo nakon tragedije, jesu “Crni oblak” i “Kada me jednom ne bude”, to su pjesme koje opisuju moju životnu situaciju. Što se tiče pjesama uz koje se veselim, pa to su sve njegove s bržim, južnjačkim stilom.
