Prošlo je već dvije godine kako je legendarni pjevač Đorđe Balašević preminuo. Iza sebe je ostavio vanvremenske hitove koje slušaju sve generacije. Đorđe Balašević rođen je 13. maj 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao vanredno. Upisao je geografiju, jer, po vlastitom priznanju, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj školi bila mu je da postane fudbaler, međutim, život je za njega imao drugačije planove.
Uprkos svim uspjesima koje je postigao, otac i majka su se protivili njegovoj odluci da bude muzičar i smatrali su da bi trebalo da se bavi geografijom za šta se i školovao. Nisu prisustvovali nijednom njegovom koncertu, a uvijek im je čuvao dva prazna mjesta.
Prezime Balašević je nastalo tako što mu je svaka generacija dodavala po neko slovo. Deda Đorđe, po kome je pjevač dobio ime, se prezivao Balaš i bio je pravoslavac koji se plašio da ih ne pomađare. Zato je otišao u opštinu i platio da se prezimenu doda nastavak -ić, piše biografija.org.
– Moj deda Đorđe Balaš bio je veliki pravoslavac koji se plašio da nas ne pomađare, pa je odlučio da 1941. kada je to bilo veoma čupavo ode u opštinu i uplati ono ić na kraju, kako bismo postali Balašević. Inače, otac mi se prezivao Balašev, tako sa sam ja prvi rođen kao Balašević. Naše prezime je veoma rijetko, i danas se može sresti jedino na obodima Homoljskih planina, ali mislim da svi vučemo iste korijene od Vlaha – ispričao je Đorđe jednom prilikom.
Čuveni virtuoz s perom u ruci, najupečatljivije slike svog odrastanja prenio je na papir u svojoj novoj knjizi Kalendar mog djetinjstva.
– Činjenica da sam bio mirno dijete i odličan đak mi se na neki način osvetila u gimnaziji. Ustaljeni tempo radnih navika i učenje pretvorili su se u katastrofu. Otac je, kao predstavnik bivše jugoslovenske organizacije, dobio posao u inostranstvu, čime je nada mnom nestala jedna vrsta kontrole. Ćale nije dolazio na roditeljske sastanke, a s mamom sam se mnogo bolje razumio, a i uvijek su govorili da sam genetski povukao na njenu rodbinu. Balaševići su bili dobri podanici, rano su ustajali, rano legali, ako dobiju poziv na sud obavezno su odlazili, išli su među prvima na glasanje, dok su mamini bili nekako više sanjalački orijentisani. U gimnaziji sam imao čudan odnos ocjena, od odličnog uspjeha iz srpskog i društvenih predmeta, do oročenih kečeva iz fizike, hemije i matematike koje nikada nisam uspio da popravim – ispričao je svojevremeno Đole.
Đorđe je imao i pet godina stariju sestru koja je preminula.
Balašević je 1977. godine s drugovima iz gimnazije osnovao akustičarsku grupu Žetva s kojom je snimio pjesmu “U razdeljak te ljubim” u izdanju RTV Ljubljana. Iako je nije volio, nakon njenog izvođenja na radiju, otvorila su mu se mnoga vrata. Singl je prodat u 180 000 kopija što je bio prvi veliki pjevačev uspeh.
Počeo je da snima sve veći broj pjesama koje je predstavljao na raznim festivalima, a koje su doživjele veliki uspjeh, a sve ostalo je historija.
Blašević i Olivera sreli su se tokom jednog TV gostovanja, oboje su bili gosti novosadske televizije – Olivera kao sportista, a Đorđe kao muzičar. Olivera tad nije ni sanjala da će se u tog mladića s gitarom zaljubiti. Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebalo je da odluči između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.
– Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk – Hamburger. Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: “Ovaj Zlatko Vujović je opasan fudbaler”. Rekao sam tad sebi: “Našao sam pravu osobu, drugara koji se razume i u druge stvari. Ženim se odmah – gotovo je!” – rekao je Balašević jednom prilikom.
U vrjeme dok je Olivera studirala i živjela u domu, Đole je pod njenim prozorom često pjevao. Na studentskoj sobi u kojoj je Olivera tada živjela, danas se na ulaznim vratima nalazi pločica s natpisom: “Dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka… Olja i Đole Balašević, 1. juni 1979”, a upravo tu je počela najljepša ljubavna priča.
– Majka je veoma teško emotivno proživljavala što odlazim u Novi Sad i što ću biti sama, čak mi je predlagala da nađem nekog momčića. Imala sam cimerku Vesnu iz Čačka. Upoznala sam mnogo ljudi, sa kojima sam i danas u kontaktu – rekla je Olja Balašević u jednom intervjuu.
Uskoro se u njenom životu pojavio i momčić, tada već poznati kantautor sa Salajke, a njen studentski život Đorđe Balašević opisao je u pjesmi “Provincijalka”.
– On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili tržnom centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bih strčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lep način ispričala – pričala je ranije Olivera.
Balašević je 2001. objavio album “Dnevnik starog momka” posvećen svojoj najvećoj ljubavi i podršci. Svaka od dvanaest pjesama nosi naziv nekog ženskog imena, a kombinacijom početnih slova tih imena, dobija se: “Olja je najbolja”. Time je još pokazao svetu koliko je njihova ljubav jedinstvena.
Nakon Jovane, Olivera i Đole su dobili još dvoje djece – kćerku Jelenu i sina Aleksu. Sve troje djece popularnog muzičkog i glumačkog para uspješno grade svoje karijere. Poslije Jelene, koja se dokazala kao odličan reditelj video-spotova, i Jovane, koja je aktivna glumica, sin Aleksa postao je šampion u hrvanju.
Dvije i po godine poslije smrti Đorđa Balaševića, njegova supruga Olivera Balašević smogla je snage da progovori o njegovim posljednjim danima dok je bio u bolnici. Đole je posljednje dane proveo na infektivnoj klinici, a Olivera je u nedavnom intervjuu otkrila kako je protekao njihov tadašnji susret.
– Nažalost kada je bio primljen u bolnicu infektivno odjeljenje, nama nije bio dozvoljen pristup. Onda sam obilazeći oko zgrade naišla na jednu poznanicu i pitala sam je da li ona otprilike zna gdje je njegova soba u kojoj leži. Zanimalo me je gdje je prozor te njegove sobe. Ona mi je rekla da zna, da je Đoletova soba u prizemlju i da će me odvesti tamo. Odvela me je iza zgrade.
– Tada smo se vidjeli. Samo je pružio ruku i pozdravio me na identičan način kao da nema rastanka, kao da nema ničega što bi me plašilo. Tu sam. Ja sam mu mahala i pokazivala da bude jak, da bude čvrst, i pozivala ga kao što je on mene zvao da izađem iz Studenjaka. Vjerujem da je ostao jedan prozor preko koga komuniciramo i dan danas – ispričala je Olivera Balašević, gostujući u emisiji “Agape”, prenosi Stil.
