Proljeće ima posebno mjesto u životu porodice Balašević. Olja je na svijet došla 29. aprila, i za taj datum ove godine sprema malo iznenađenje, dok je Đorđe rođendan slavio nekoliko dana kasnije, 11. maja. U susret suncu i nekim novim izazovima, supruga Panonskog mornara obradovala nas je jednim lijepim prizorom iz dvorišta u čuvenoj ulici Jovana Cvijića.
- Roditi se sa tim takmičarskim duhom, željom za postignućem, svakako ide uz energetsku bateriju na solarno punjenje koja me je držala u pokretu od ranog jutra do kasne večeri kada bi mi, uprkos umoru, zasjale radosno oči kao gipsanom baštenskom patuljku – citirala je rečenicu iz svog romana Planeta Dvorište, uz fotografije na kojima se predstavila u neobičnom izdanju.
Vječita djevojčica odabrala je nježni prolećni stajling – svetložuta suknja, beli džemper, marama u stilu pedesetih godina prošlog veka sa nacrtanim galebom na zadnjem delu i natpisom “Iznad mora osrednjih”. Društvo joj je pravilo tek procvalo cvijeće.
- Znam samo da su se po ustaljenom redosljedu smjenjivali dan i noć, i da se prethodni mjeseci nisu mjerili ni nedjeljama, ni satima, o minutima da i ne govorim. Prolazili su kroz pjesme bez zastajkivanja, saplićući se samo onda kada na kraju stiha naiđu na tri tačke. Istrajno i bez predaha sastavljavljala sam rasute niti Svile, vjerujući da su posvećeni stihovi još nečije spasenje. Svijet ne možeš pjesmom spasti, govorio je… A ja bih na to samo prkosno odmahnula glavom, mrmljajući: ako spasiš svoje Dvorište, spasao si cijelu Planetu. Vjerujem da među onima koji prate ono što danas radimo ima i onih koji nas poštuju. Prekaljeni smo borci i naša jaka povezanost proističe iz okolnosti koje su mogle da se dese u porodici. Vatreni obruči koje nam Bog postavlja su na sve većoj visini… I zato nije lako. I nije za svakog – dodala je Olja pored fotografija, suptilno probudivši sjećanja na nekog ko i njoj i svima nama mnogo nedostaje.
- I kako iz kuće izbivam i ređe nego ona ženska figurica iz barometarske kućice, sve češće u prolazu čujem pitanje “šta ima novo kod vas?”. Ništa, svom srećom, sve je po starom. U tvom ogledalu je lik iz snova: Ona Stara, alijas, k’o Nova, glasi stih? I dok Jahači Apokalipse mamuzaju svoje konje u galop, pored svega toga, rođendani, pokloni u travi od uskršnjeg zeke, fotografije sa ljetovanja, iz dvorišta, sa ljetovanja u dvorištu… I vječno sanjaš, svijetom putuješ bez putovanja, eto još jednog stiha? Možda se ipak može svijet pjesmom spasiti.
