Pjevačica Lepa Brena prvi put je javno progovorila o nepoznatim detaljima otmice njenog i Bobinog sina Stefana Živojinovića. Trauma koja nikad neće izblijediti dogodila se 2000. godine, a za njegov otkup tražili su 2.5 miliona tadašnjih maraka, potvrdila je Lepa Brena.
Stefan je tog 23. novembra 2000. godine imao osam godina, a otmica se dogodila ispred kuće na Bežanijskoj kosi u Beogradu. Bračni par je za otmicu saznao tako što su im otmičari poslali poruku.
-Gospodine i gospođo Živojinović, vaš sin Stefan se nalazi kod nas. Prema njemu ćemo se ponašati ljudski dok ste vi korektni. Neće mu faliti dlaka s glave – pisalo je u poruci koju su dobili.
Od tog trenutka krenula je prava drama u kući Živojinovića, a Lepa Brena je otkrila da im je poslije toga stigla još jedna poruka koja ih je slijedila.
– Javili su nam da Stefana možemo otkupiti na dva načina, i to živog za 2.500.000 tadašnjih njemačkih maraka ili mrtvog za pet miliona. Rekli su i da će nam, u slučaju druge mogućnosti, slati dio po dio Stefanovog tijela… U cijelom životu nikad mi se nije dogodilo ništa strašnije, niti bolnije. Mislila sam da ću poluditi i da nikada više neću biti normalna osoba. Molila sam Boga da mi sačuva psihu. Molila sam se za sve nas, ali prije svega da moje dijete nema psihičke posljedice – govori Brena.
Brena i Boba nisu gubili vrijeme, novac su hitno skupili i poslali ga otmičarima. Poslije pet dana Stefana su vratili živog kući.
– Ne želim da ulazim u detalje jer je to priča kojoj nema kraja. Kada bih vam sve ispričala, svi bismo plakali i ježili se, ne bismo se osjećali dobro. Ta rana je zašivena. Dobro zašivena, neće pući, niti krvariti. Ali ostala je duševna bol u svima nama za koju ne postoji lijek. U današnoj medicini možete promijeniti srce, koljeno, izvaditi tromb, operisati mozak… Ali kada se psiha naruši, veoma je teško vratiti se u normalu – kaže Brena i objašnjava kako su uspjeli da prevaziđu najtraumatičnije iskustvo u životu:
– Napunili smo se optimizmom da bismo mogli da preživimo. Shvatili smo da život mora da ima lijepe i teške trenutke. Da smo dopustili da nas bol savlada, poludili bismo. Samo bismo plakali.
Porodica Živojinović poslije ovog traumatičnog događaja odlučila je da Stefana skloni u Ameriku.
– Promijenio je način života čim je otišao u Ameriku da studira. Odlučio je da se bavi umjetnošću i počeo je svirati klavir. Sa drugarima je izlazio u klubove, a vodio ih je i u neke lokale u Majamiju gdje se svirala naša muzika. Volio je da se zabavlja i često je znao da se uhvati mikrofona i otpjeva nešto što je u tom trenutku bilo popularno – otkrila je Brena.
