Jedan od najpoznatijih tekstopisaca i kompozitora otkriva kako je prije više od 40 godina u stihovima opisao svoj dolazak u Beograd, od čega je kasnije nastao legendarni hit u Šaulićevom izvođenju.
Jedan od najpopularnijih narodnih pjesama „S namerom dođoh u veliki grad“, koju je pokojni Šaban Šaulić otpjevao 1979. godine, prvobitno nije bila onakva kakvom je svi znamo.
Kompozitor i tekstopisac Rade Vučković ispričao nam je kako je nastao ovaj vanvremenski hit kada je on, kao student Muzičke akademije, tek pristigao u Beograd. Nekoliko godina kasnije, prema njegovim riječima, tekst i melodija dospjeli su u Šabanove ruke, pa je tada pjesma pretrpjela značajne promjene.
– Tekst te pjesme, prvobitni, uopšte nije izgledao tako. Napisao sam pjesmu za sebe, kao autobiografsku, napravio sam i melodiju. Šaban je to čitao i slušao kad sam ja pjevao, pa mi je jednom rekao da to uobličim za narodnu pjesmu jer mu se mnogo sviđa – rekao je Vučković, napominjući da je od samog početka bio siguran da će „S namerom dođoh u veliki grad“ postati evergrin.
– Znao sam i da će se slušati godinama. Nije to kao danas, da se prave sezonske, ljetnje pjesme za kojekakve pjevače. Uostalom, kakvi su danas pjevači, takvi su i tekstopisci. A pjesme su još gore – dodao je on.
– S namerom dođoh u veliki grad, ostade za mnom moje rodno mjesto a rastanku majka grlila me dugo, čuvaj se, sine, i piši nam često A ja sam počeo da lutam, ja više ne znam s kim vjenčavo sam se i razvodio s kafanama velegradskim. Stanovo sam negdje na kraju grada, trošio očeve posljednje pare gledao sam raskoš i srećne ljude, Sjetio se majke i kuće stare. Možda i takav postao ne bih da mi je ona pružila radost razočaran u život i najveću ljubav, rasipao svoju nesrećnu mladost.
Ovo je je ogrinalni tekst pjesme “S namerom dođoh u veliki grad”.
S namerom dođoh u Beograd da studiram i sviram gitaru, al‘ prevari me menadžer jedan, ja počeh da pjevam u baru. Stanovo sam negdje na Slaviji trošio očeve posljednje pare, pio sam jogurt, a jeo viršle i pušio jeftine cigare. A onda sam sreo nju i počeh da joj se divim. Predložila mi jedne večeri da dođem kod nje da živim. I spakovao sam svoj stari kofer, gitaru uzeo sa sobom. I plakala je moja gazdarica kad sam joj rekao zbogom. Ljubav je trajala kratko, a onda svađa poče. Bila je ljubomorna i zavidna na moje pjesme i ploče. I onda sam počeo da lutam, ja ne znam više s kim. Vjenčavo sam se i razvodio s kafanama beogradskim.
