Tradicionalna tetovaža žena katolkinja iz BiH je jedinstveni fenomen u svijetu i treba bi ući pod zaštitu UNESCO-a, kazano je u Mostaru na tribini “Znamen na koži – tradicijska tetovaža žena katolkinja – simbol identiteta i kulture Hrvata u BiH”.
“To je identitetska priča”, smatra Vesna Haluga iz Hrvatske koja je ovu temu godinama istraživala i početkom godine doktorirala ne temu “Tradicijska tetovaža žena katolkinja u BiH, suvremeno komunikacijsko značenje i značaj tradicijske tetovaže”.
“Ovo je jedna jako lijepa i jako teška priča naročito u onih 400 godina, zapravo od samoga nastanka tradicijske tetovaže”, kazala je Haluga te pojasnila kako su tetovaže za žene, djevojke i djevojčice katolkinje u BiH bile svojevrsni zaštitni simbol u vrijeme osmanske vladavine.
Ženama su se u to vrijeme, kako je pojasnila tetovaže radile tradicionalnom metodom bockanja iglicom, koja je bila dosta bolna, i to na čelu i rukama, a najčešće u znaku križa čime bi postajale nepoželjne za Osmanlije.
“Što se tiče suvremenog komunikacijskog aspekta, tetovaža u zadnjih 30 godina postaje strašno popularna, u onome što je muškima najdraže, kažu da je svako treći nogometaš tetoviran. Nažalost ja ne znam nijednoga koji ima tradicijsku tetovažu, a ako se već tetoviramo onda je i to jedan dobar način iskazivanja svog identiteta”, kaže Haluga.
Prema službenim podacima po njezinim riječima zadnje tradicijske tetovaže žena katolkinja rađene su krajem 60. i početkom 70. godina iako ima i sporadičnih slučajeva čak i 80. godina, ali se tada nisu tetovirale male djevojčice kako je to bilo u samim počecima. Koliko je tradicijska tetovaža žena katolkinja iz BiH specifična, potvrdila joj je i činjenica da je našla u Parizu ženu koja tetovira na tradicijski način, odnosno sica, boca baš iglicom kako se to radilo u BiH.
Ističe kako je to arhitektica koja ne govori naš jezik, ali ima korijene iz BiH, te je tradicijsko tetoviranje u francuskoj prijestolnici počela raditi nakon što je su Kandi upoznala ženu koja je izbjegla iz BiH, a imala je tradicijsku tetovažu.
Ističe kako postoje razne tetovaže po svijetu, ali da je tetovaža žena katolkinja iz BiH jedinstveni fenomen u cijelom svijetu.
“Ono što je specifikum tradicionalne tetovaže žena katolkinja u BiH u cijelome svijetu jeste to da je ona imala originalnu zaštitnu funkciju, znači tetovirano je iz razloga da se spriječi odvođenja djevojčica i djevojaka od strane osmanlijskih okupatora u to vrijeme”, zaključila je Haluga.
Zoran Stojanović iz općine Prozor-Rama koji u suradnji s magistrom novinarstva i fotografom Mladenom Topićem priprema fotomonografiju živućih žena, nositeljica tradicijske tetovaže, kaže da ta obilježja fasciniraju još od djetinjstva, kad je gledao tetovažu svoje bake i drugih žena.
Tradicijske tetovaže u Bosni i Hercegovini sigurno zaslužuju a budu zaštićene od UNESCO-a, jer je to naša vrijedna nematerijalna baština. Još uvijek postoji dosta žena koje imaju tradicionalne tetovaže, a među njima je i žena koja je čak sama sebe iglom tetovirala”, kazao je Stojanović.
Ističe kako su te tetovaže jedno vrijeme bile tradicija i zaštiti znam, a kasnije postale modni detalj i svojevrsna umjetnost, jer su to žene savršeno radile, pa se tako među njima mogu vidjeti simboli koji su se mogli vidjeti čak i u filmu Igre prijestolja.
Predsjednik HKD Napredak – Glavna podružnica Mostar, Miroslav Landeka u čijoj organizacije je javna tribina u Mostaru i održana ističe kako je tradicijsko tetoviranje vezano za područje BiH i da HKD Napredak uvijek želi promovirati kulturu i tradiciju Hrvata BiH i ono čime se može predstaviti u svijetu.
KLIX/PRESS
