Sarajevo je još u 17. stoljeću imalo 110 funkcionalnih česmi koje su, osim što su domaćinstva opskrbljivala pitkom vodom, ostale kao simboli jednog vremena i unikatan spomenik ovdašnje kulture.
Članica Naše stranke i federalna zastupnica Sanela Klarić podijelila je kako je o ovoj temi govorila na radionici u okviru projekta “Sarajevo grad hiljadu česmi – oživljavanje tradicije korištenja česmi” te je napomenula šta ovi tradicionalni spomenici znače.
Tradicija gradnje česmi u Bosni i Hercegovini seže od dolaska Osmanlija na ove predjele. U 14. stoljeću bilo ih je 110 širom grada i imale su funkciju spomenika jer ostaviti trajno dobro iza sebe je trag koji ostaje iza života.
Dok je osnovna funkcija bila opskrbljivati domaćinstva pitkom vodom, služile su i putnicima koji bi se tu zatekli.
Klarić je postavila pitanje šta nama zapravo znače česme pokraj puta?
“Zaostavština iz starih vremena kada su se gradile da se putnici namjernici imaju gdje okrijepiti i odmoriti, tradicija koju treba ispoštovati ili jednostavno kontinuirana realizacija našeg prava na čistu vodu? Da li znamo koliko ih danas imamo? Ko ih je gradio?”, upitala je.
Kulturološki aspekt ovih spomenika osmanske arhitekture mnogo je širi od pojma opskrbe vodom. U Sarajevu je svojevremeno bilo čak 156 javnih česama i mnogo šadrvana. Počev od Sebilja, česme kod Gazi-Husrev begove džamije mnoge od njih očuvane su i danas, a za njihov nastanak se vežu i brojne legende.
Kako je u islamu voda poimana kao “Božiji dar”, smatrano je da je veći “sevap” sagraditi česmu nego džamiju. Voda je muslimanima značajna ne samo za održavanju obredne čistoće već i općenitog održavanja higijene.
Takav značaj vode u sistemu vrijednosti ove religije bio je jedan od ključnih razloga zašto je toliki broj česmi izgrađen, kako u Sarajevu, tako i u BiH te razlog zašto su one postale sastavni dio ovdašnje kulture.
Najstariji pomen o sarajevskim česmama potiče od francuskih putopisaca s početka 17. stoljeća. Znatan broj česmi danas je zapušten ili srušen, međutim, činjenica je da su stoljećima bile dio svakodnevnog života lokalnog stanovništva, kao i da predstavljaju unikatan spomenik kulture.
KLIX/PRESS
