O Razinom privatnom životu se malo zna, ali je za “Azru” otkrila više o svojoj porodici, naročito o odnosu s kćerkama.
– Majka sam dvoje djece, sada već dvije djevojke. Starija ima devetnaest godina i zove se Nudžejma, a mlađa uskoro ako Bog da četrnaest godina, a zove se Sureja. Njih dvije su potpuno različitih karaktera, baš kao što smo moj plemeniti suprug i ja. S obzirom na to da smo i nas dvoje različitih karaktera, logično različito i gledamo na mnoge stvari u životu, ali ovdje posebno i s ponosom ističem, da smo kada je odgoj djece u pitanju, od samog početka pa do danas gledali isto, u jednom smjeru.
Raza mislim da je to i presudno za dobar odgoj djece, kada roditelji funkcionišu i djeluju kao jedno.
– Kod nas nema onog: ako otac ne dozvoljava, dozvoliti će mama. Neću. Njih dvije to jako dobro znaju, da ako je babo rekao “ne” to isto će reći i mama. Naravno, ako su u pitanju neke osjetljive teme, a tiču se neke od njih dvije, onda nas dvoje nasamo razgovaramo i donesemo odluku. Do njihove desete godine s njima sam razgovarala autoritativno, bukvalno odnos majka-kćerka, sada već razgovaramo kao prijateljice. Najbitnije je djeci do određenog uzrasta usaditi osnovni odgoj, šta smije, a šta ne, šta je dobro, a šta loše, kako se i ko poštuje…
Kada su u pitanju njihove osobine, one su, kaže Razija, i više nego zanimljive.
– Kod starije je izražen osjećaj za umjetnost, predivno crta, dosta je samokritična, ima izražen osjećaj za pravdu i pravednost, bira društvo, osjetljiva i emotivna… A kod mlađe, eh ona je ista mama. Njoj je važno da ima nasmijano društvo oko sebe, da nasmijava druge, veseljak je, ali je i užasno ljuta. Ima dobru dušu, ali ljuta kao ris, što bi rekli Krajišnici. Povukla je malo izgleda ove Krajiške krvi od mame.
Razija je mišljenja da ljudi imaju problem danas, više nego ikad prije s odgojem djece. Previše izazova, a premalo vremena posvećenog djeci.
– Roditelji su prezauzeti u potrazi za boljom egzistencijom, zaboravljaju ono najvažnije: Vlastitu djecu! O tome često pišem, u nadi da ću barem kod jednog čovjeka probuditi svijest o važnosti vremena provedenog s djecom. Ugroženo je mentalno zdravlje djece. Roditelji sve više traže pomoć psihologa u rješavanju problema s djecom. A zašto? Zato što oni nisu na vrijeme bili tu za svoju djecu, pa progledaju tek kad je kasno i kad vide da je situacija izmakla kontroli. A vjerujte mi, nije trebalo puno. Samo malo više razgovora i druženja sa vlastitom djecom. Kako to roditelji ne razumiju? Kao da to nije dovoljno, često nameću djeci svoju volju u smislu šta moraju studirati, šta raditi, koga oženiti, za koga se udati… Miješaju se tamo gdje ne treba i stvaraju ogroman pritisak djeci. Naša djeca imaju svoj put koji moraju proći. Mi kao roditelji naravno da trebamo savjetovati svoju djecu, biti njihova podrška i sjena koja ih prati, dati im odgoj, obrazovanje i moramo ih pustiti da gaze svoju stazu, ne našu!
S obzirom na to da Raza često putuje, njen muž ostaje s njima, ali, kaže, to nije problem jer one su velike djevojke.
– Problem bi možda bio da su male, tad je veća obaveza. Božjom voljom, ja nisam bila u javnom životu dok su one bile male, pa sam bila apsolutno posvećena njima. Sada je sve lakše. Želim poručiti roditeljima: Što više vremena posvetite djeci, djeca to neće zaboraviti. Pamtit će svaku sekundu koju su s vama proveli. Ali pamitit će i svaku koju nisu. Ne postoji bolje uloženo vrijeme od onog koje smo uložili u svoju djecu i porodicu.
azra/press
