U samom srcu Baščaršije otvorene su prostorije udruženja „Bosni u amanet“. Ovo udruženje postoji već godinu dana, a sagovornica Expressa je popularna pjevačica narodne muzike i sevdaha Hasiba Agić.
„Bosni u amanet“
– Sam naziv našeg udruženja govori za sebe, a to je da ostavljamo nešto našoj Bosni u amanet. A, ovom prilikom bih se zahvalila jednoj divnoj ženi, našoj Bosanki, koja radi u Americi, a riječ je o Safiji Haskić. Mi smo nekako taj narod, koji svoju zemlju voli najviše, kada je daleko od nje. Safija je od silne te želje za Bosnom željela da se osnuje jedno takvo udruženje. Svojim je radom, trudom, željama i finasijski jako pomogla ovo udruženje. Sve što smo do sada zamislili, mi smo to i uradili, ostvarili.
Na neki način na čelu ovog udruženja je Avdo Šljivo, on je alfa i omega ovog udruženja. Ja sam na neki način domaćica ovog udruženja, mada se vodim kao predsjednica skupštine. Dočekam sve oni koji dođu ovdje sa širokim osmijehom i pjesmom. Trudimo se da u prostorijama bude sve domaće, sve ono što ostavljamo budućim generacijama u amanet. Najbitnije od svega ovoga je, da nas je podržala opština Stari Grad. Prvo smo dobili jedan drugi prostor, ali on nam je bilo mali, pa su nam onda ponuđene ove prostorije u kojima sada sjedimo. Jednostavno prepoznato je ono što mi želimo i što mi hoćemo. Opština Stari grad pomogla nam je i finasijski, čak dva puta.
Pomogli su nam i ljudi iz opštine „Centar“. Sam smisao ovog Udruženja je da opstanemo, a sigurna sam da će nam dragi ljudi, humanisti pomoći da ovo udruženje ostane i opstane. Naš rad se sastoji u tome, da se ne bavimo samo sevdalinkom, baziramo se i na to, da vratimo ono nešto što je tradicija i običaji naroda BiH, od ovih ćilima, starog namještaja, jer sevdalinka je i nastala u takvim prostorima. Ona nije nastala u nekom neboderu, već u jednoj finoj sobi gdje su minderluci. Sevdah je način našeg života, jedna aura koja nas okružuje – kaže Hasiba Agić na početku ove jedne lijepe priče.
Nova generacija
Da Vas sada pitam o ovoj nekoj novoj generaciji pjevača, a koji na svoj način svijetu prezentira sevdalinku, poput Bože Vreće, Amire Medunjanin, Damira Imamovića, grupe Divanhana. Da li je to sevdah?
-Nikada, ama baš nikada neću „svariti“ kada je u pitanju sevdalinka, to kako je pjeva jedan Božo Vrećo, ovaj ili onaj. Nije to to, jednostavno nikakav spoj, ne možete sve to posoliti ili pošećeriti, nikako, ama baš nikako. Možda čak i može kod njih, a ja znam da ne može. Nikako ne mogu spojiti da jednostavno ne ličiš ni na šta, a pjevaš sevdalinku. Mnogi ljudi koji žive vani i ne znaju kako i na koji način je nastala sevdalinka, kako se ona pjeva, ali onako kako je oni prezentiraju, poput Bože Vreće, oni misle da je to sevdalinka, a to je velika greška. Amira Medunjanin, Divanhana oni je bar na neki iole sličan način pjevaju. Zakonom je zabranjeno da skrnavimo sevdalinku onako kako je nastala. To je isto kao da ja sada uzmem ibrik koji je ostao od mog pradjeda ili nane, i ja sada stavim rogove na njega da izgleda drugačije, ili da ga obojim u dugine boje, pa to više nije ibrik. A sa druge strane, ima zaista izuzetnih mladih ljudi koji se trude da sevdalinku sačuvaju onaku kakva ona jeste. Na prvom mjestu bih pomenula izvrsnog Damira Galijaševića. Sami dragi Bog je htio da se on rodi i da nastavi da radi i da se bori na očuvanju sevdalinke.
-A, uz sebe je povukao veliki broj mladih pjevača koji vole sevdalinku i pjevaju je na onakav način kako se to zaista i radi. Sa Damirom sam snimila i objavila novi CD sa sevdalinkama i to je kruna mog bitisanja i postojanja u sevdalinci. Ja pjevam na svadbama i druženjima i ove moderne narodne pjesme, ali svedalinka je u samom vrhu. Ali, eto desi se moj Damir Galijašević i tako nastane taj moj novi CD. On je sam birao pjesme, sevdalinke, i radila sam sve ono što je od mene zahtijevao po pitanju pjevanja i snimanja. Da mi je neko rekao da ću taj CD snimati skoro godinu dana, ne bih mu vjerovala. Na ovom CD-u sam to ja, Hasiba Agić. Ti mladi ljudi su me usmjeravali kako da to otpjevam, ne znači da ja to nisam znala. Ja sam bila njihov dobar učenik, a ti mladi ljudi poput Damira moji dobri profesori. Jer čovjek se uči dok je živ. Izuzetno sam ponosna na ovaj CD koji se zove „Hasibin sevdah“. Ovo nije obični CD ovo je moj suvenir.
Hasiba Agić je devedesetih godina snimila pjesmu o Sarajevu, a mnogi su kasnije pokušali da je snime, ali niko nikada nije uspio da je otpjeva na takav jedan istinski način, prepun duše, ljubavi za tu pjesmu i taj grad.
