Srbijanska predstavnica na Eurosongu u Italiji će biti Ana Đurić, diplomirana arhitektica koja je projektirala subverziju lakih nota ujedinjene Evrope.
U nastupu na RTS-u oprala je ruke nekoliko puta i pokazala tok svijesti čovjeka sluđenog onim što danas može čitati i gledati u svijetu pojedinih medija.
“Koja li je tajna zdrave kose Megan Markl”, glasi prvi stih pjesme In Corpore Sano umjetnice Konstrakta, koje hipnotički mirnim glasom izgovara pjevačica Ana Đurić u uniformi medicinske sestre. S prodornim krupnim plavim očima i crvenim ružem, Ana počinje prati ruke u lavoru, okružena “medicinarima” koji joj asistiraju sipanjem vode iz bokalčića i dodavanjem peškira.
Tekst pjesme po apsurdnoj matrici ide dalje. Tajna kose krije se u dubokoj hidrataciji, a tamni kolutovi oko očiju mogu signalizirati probleme s jetrom, uvećanom slezenom, šta god… Jasno je kome se tekst ruga. Onim koji nas bombarduju naslovima i da, onim koji su nas zavili u crno u protekle dvije godine.
Ima nešto zastrašujuće u banalnostima. One istovremeno odišu dječijom jednostavnošću i groteskom, kao slike Biljane Đurđević ili performansi Marine Abramović. U trominutnom nastupu Konstrakte vidimo isplažen jezik onom svijetu koji, dok nas panično želi zaštititi od bolesti, terorizira nas često nelogičnim mjerama i drži u psihozi, a ljudi zapravo nemaju ni zdravstveno osiguranje. I sama Ana odlazi u Torino bez, kako kaže, zdravstvene knjižice. Svijet bijelih mantila, tako nerazumljiv običnom smrtniku u labirintu latinskog jezika i ispranih fraza poput one “U zdravom tijelu, zdrav duh”, uvjeravao nas je da bolest bježi od pranja ruku, gumenih rukavica i krpetina preko usta.
Umetnica mora biti zdrava
Ne tako davno, subverzije Eurosonga s Balkana pokušavale su parodirati takmičenje lakih nota, kako bi rekli oni koji nisu njegovi fanovi – savršeno isproduciranog ničega. Od Ramba i pjesme “Euro Neuro” s magarcem, kojim je Antonije Pušić sudario crnogorsko tradicionalno i ono evropsko ili, primjerice, Lake koji je u “Pokušaju” ismijavao evrovizijski kič i pjevao kako će pokušati poljubiti neku žensku, a ona ima da se pravi luda. Isto tako, ni Ani Đurić nije prvi put da pokušava otići na Eurosong.
Još 2009. godine se takmičila na Beoviziji s bendom Zemlja gruva. Neke od njenih ranijih pjesama imaju također provokativne tekstove, a u jednom od njih spominje se i Sharon Stone, koja se zatvorila s bocom vina u kupaonicu, pogledala svoje golo tijelo kako propada pod pritiskom godina i dobro se isplakala. Naravno i ovo je bio jedan od sadržaja medijskih napisa na deponiji svih onih nevažnih vijesti kojima se svakodnevno zasipamo.
Međutim, Konstrakta sada pogađa politički trenutak nikad ujedinjenije Evrope, koja nas tjera na isprazno ponavljanje u ritualnom transu. Ruke još nismo prestali prati pod terorom upravljanja koronakrizom, a već smo debelo zabrazdili u banalizaciju ratnih pokliča. Najveća tragedija čovječanstva krije se u činjenici da još uvijek ima puno onih koji naslove u medijima čitaju začuđeni kao Ana Đurić na sceni RTS-a ili koji Eurosong promišljaju kao ozbiljan događaj.
Zanimljiv je limeni lavor na sceni, koji u našoj popularnoj kulturi podrazumijeva neku zamku s vodom, koja se kao u slapstick komediji podmeće da bi čovjek nenadano stao u vodu. Isto tako, lavor je i simbol siromaštva, što smo vidjeli u filmu “Sjećaš li se Dolly Bell”. Konstrakta je podmetnula svoj lavor Evropi, pa da li će Stara dama i zagaziti u njega, vidjet ćemo u maju u Torinu, kada će sve oči svijeta biti uperene u predstavnike Ukrajine. Uglavnom, publika se podijelila na one koji u ovom ne vide ništa više od jeftine provokacije, poput Ace Lukasa, koji je rekao da bi on pobijedio da je na istoj sceni prao noge i one druge, koji u “In Corpore Sano” vide soundtrack svijeta koji, ne da srlja u katastrofu, nego je već odavno tamo.
Silazak jedne arhitektice u polusvijet lukasa ili karleuša možda je tračak nade za njegov smak. Smak polusvijeta. ‘Ajmo sad ruke gore i pjevajmo: “Umetnica mora biti zdrava”!
