Nada Topčagić je pjevačica vrhunskih, vokalnih kvaliteta i ona koja je sakupila dosta hitova, ali isto tako u estradnim krugovima poznata kao osoba koja je bez lica i naličja. Što će reći, ni tamo ni ovamo.
Zna biti vrlo prevrtljiva u svojim izjavama. Nije nepoznanica, onima koji prate njenu karijeru i nju kao osobu, da je kazala kako nije mogla birati roditelje (majku Hamidu i oca Redžu) koji su muslimani, a ona to nije jer joj je Srbija sve dala.
Srbija joj je dala, a ona prodala svoj identitet zarad dobiti. Majka joj živjela u prikolici, ne zna gdje joj je otac sahranjen jer hodža nije dozvolio da ga pokopa kako ona želi. Kaže da tamo u Bosni nema nikoga. A onda izjavljuje da je Bosna njena rana, pa se, vidi čuda, poredi sa Hankom Paldum izjavivši „kao što su u Srbiji zamjerili Hanki, tako su njoj Bosanci“.
Neće biti da je baš tako. Ona vrlo dobro zna zašto njoj zamjeraju Bosanci. A Hanka i dolazi u Srbiju, gostuje po medijima i dobova ponude za nastupe. Najsvježiji Nadin „izlet“ je odbijanje SEMUS-ove nagrade za životno djelo. Kaže da su joj trebali još samo sanduk naručiti pa da putuje. Mnogi su kupili grobnice, a ona, dodaje, ni to nema.
