Numera „Kuće male krečene u bijelo”, donijela je veliku popularnost pjevačici Snežani Đurišić, i neizostavni je dio svakog slavlja a ova pjesma prvobitno nije nosila taj naziv, a zanimljiva je i istorija kako je došao u ruke Đurišićeve.
– Ja i dan-danas ne znam ko je prvi snimio moju najslušaniju pjesmu. Znam samo da sam je dao mom prijatelju Boži Laloviću, slijepom harmonikašu iz našeg kraja, da popuni ploču za nekog pjevača. Krajem 80-ih pjesmu je snimio Dragiša Simić, jedan od nekoliko Simića iz valjevskog kraja, i to pod nazivom „Gunj i jelek, kaiš i opanci” – izjavio je jednom prilikom Milijan Rafajlović, pisac i kompozitor pjesme.
– Moj otac je govorio: „Četiri zida su ista i u Americi i u Mionici”. Eto, šta je sudbina! Sneža Đurišić je pjesmu prvi put čula u Americi, tako joj se učinila još ljepša. Doduše, kad je snimala, nije me ni pitala, a da jeste, ja bih joj dao objeručke. Kasnije mi rekla da joj žao što dugo nije znala čija je, a ja joj velim da je htjela, znala bi – ispričao je Rafajlović.
